Varnice u sali
Šta se u sali dešava mimo dnevnog reda: razmene replika između dvoje govornika i mere koje izriče predsedavajući. Sve od reči do reči, iz stenografskih beleški Skupštine.
-
Aleksanda Antić
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Biljana Ilić Tošić
-
-
-
-
Bojan Đuriđ
-
-
Borislav Kovačević
-
Borislav Stevanović
-
-
-
Bratislav Petković
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Dragan Glamočić
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Igor Mirović
-
-
-
-
-
Ištvan Pastor
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Lazar Krstić
-
-
-
-
-
-
-
Marjan Rističević
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Milan Bačević
-
-
-
Milenko Dereta
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Nebojša Rodić
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Predseadvajuća
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Sanja Jeftić-Branković
-
-
-
-
-
-
-
-
Srđan Šain
-
-
Steafna Miladinović
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Sđan Šajn
-
-
-
Tomislav Jovanović
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Zoran Radoman
-
Zorana Mihajlović
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Najviše govora
Dinkić Mlađan328
Đurić Bojan164
Veselinović Janko153
Najviše razmena replika
Najviše mera predsedavajućeg
Najviše teških reči
Brojano u 7 pročitanih sednica ovog saziva. Svih 25 po svakom broju, i svaka teška reč u rečenici
Razmene replika 96
-
Jovanović Ivan i Dinkić Mlađan · 6 govora naizmenično · 11. decembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o javnim preduzećimaCela razmena, od reči do reči
Ovim amandmanom pokušao sam da izmenim ovaj član 19. stav 3. da se visina naknade ograniči na prosečnu zaradu u predmetnom javnom preduzeću i obrazloženje za odbijanje Vlade da prihvati ovaj amandman je dosta čudno. U principu govori dovoljno o tome na koji način se vrši departizacija i depolitizacija. U obrazloženju se kaže da se ne prihvata iz razloga što bi se na ovaj način određivanje visine naknade za predsednika i članove nadzornog odbora vezalo za prosečnu zaradu u konkretnom javnom preduzeću, a što bi ostavilo prostor za lobiranje, da se lica za imenovanje predsednika i članove nadzornog odbora orijentišu ka javnim preduzećima koja imaju najveće prosečne zarade. Mene interesuje ko će da lobira to, kako da se lobira ako nemamo uticaj političkih stranaka, kako se to vrši lobiranje, kako neko ko je stručnjak u jednoj oblasti može da se lobira za drugu oblast, a nemamo uticaj stranaka i nemamo uticaj vrhova političkih stranaka na predlaganje članova nadzornog odbora?
Predsedavajući
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Nadam se da ste slušali raspravu koja je trajala prethodnih pola sata oko ovog amandmana gospodina Đurića, koji nismo prihvatili. Država je ta koja određuje tri od pet članova nadzornog odbora i mogu biti članovi političkih stranaka. Sve je jasno. Profesionalizacija upravljanja se odnosi na direktore javnih preduzeća, a kontrola i nadzor je potpuno druga stvar i sigurno će biti članovi političkih stranaka u ova tri mesta. Sigurno u neka od ta tri će biti neki član političke stranke. Taj odgovor je primeran tome. Inače, moram da kažem da sam lično mnogo bliži antipopulističkom razmišljanju u pogledu naknada koje zastupa LDP, nego ovo što ste predložili. Dakle, ne samo zbog ovog razloga lobiranja, nego generalno mislim da jeste sada vreme krize. Moj cilj će biti da napravimo takvu ekonomsku politiku da najpre transferišemo nešto od stabilnosti javnih finansija na privredu, od privrede ka građanima. Na kraju mandata ove vlade želimo da napravimo sistem da se zna da visoka odgovornost nosi visoku platu, od predsednika države, preko vas, narodnih poslanika, do ljudi koji će biti i u nadzornim odborima, ali to će biti tek na kraju procesa, jer prvo moramo građanima da pomognemo. Dakle, protiv sam populizma, da sada i plate budu zauvek fiksirane, jer nemamo nameru tako često da menjamo ovaj zakon, nego će zavisiti od ekonomske situacije. Sada jesu primerene niske naknade, jer je kriza, loša je situacija, ali ćemo prvo pokušati da napravimo stabilizaciju ukupnih javnih finansija, da pomognemo privredi, da pomognemo građanima i na kraju da nosioci svih javnih funkcija kao neku nagradu za to što su uspeli da pomognu građanima mogu da uživaju ako imaju odgovornost i adekvatnu nagradu. Sve ostalo jeste populizam i protiv toga sam. Tu se slažem sa onim što su rekli kolege poslanici iz LDP.
Predsedavajući
Narodni poslanik Ivan Jovanović, replika. Izvolite.
Slažem se s vama kada govorite o tome i mislite na menadžere, na direktore javnih preduzeća, ali mislim da prosečna plata u javnom preduzeću nije mala i da članovi nadzornog odbora koji, sami ste rekli, vrše samo kontrolu ispred Vlade, ne mogu da verujem da njima nisu dovoljne te naknade koje su u visini prosečne zarade u tom preduzeću. U obrazloženju mi niste to rekli. Rekli ste da se ostavlja prostor za lobiranje. Pitam kakvo lobiranje? Da li će se lobirati nestručni, odnosno ljudi koji nisu stručni za određenu oblast u neku drugu da bi imali veće naknade? Da li je to razlog za odbijanje amandmana? Nisam uopšte govorio o tome kolike su te naknade. Nije mi jasan razlog za odbijanje amandmana. Kaže se – ostavlja se prostor za lobiranje. Kako se to lobira i kako može da se izlobira ako to nije štetan uticaj političkih stranaka, da neko ko je stručnjak za jednu oblast bude član nadzornog odbora u javnom preduzeću koje nije iz te oblasti?
Predsedavajući
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Mi smo smatrali da ove naknade ne treba utvrđivati zakonom. To je osnovni razlog zašto smo odbili vaš amandman, da to treba da se utvrdi od slučaja do slučaja, od vremena do vremena. Jedna vrsta naknade je za ovo krizno vreme, druga će biti za pet godina, za deset godina treća. Prosto, zašto bi diskriminisali sa naknadama članove nadzornog odbora u preduzeću koje ima niže plate u odnosu na neko drugo? Zašto bi to bio kriterijum, ako će isti kvalitet rada biti za kontrolu rada nekog javnog preduzeća koje ima niže plate zatečene u startu iz prošlosti? To ne mora uopšte da bude uslovljeno uspešnošću u radu u tom preduzeću. Smatrali smo da to nije materija za zakon, ništa drugo.
Predsedavajući
Narodni poslanik Ivan Jovanović, replika. Ovim zatvaramo krug.
Pretpostavljam da kriterijum uspešnosti važi i za visinu naknade u javnim preduzećima za zaposlene i za direktora. Ako je neka uspešnija državna firma, odnosno javno preduzeće, onda će i te naknade biti više. Naravno, i članovi nadzornog odbora koji su uspešno vršili kontrolu treba da imaju veće naknade. To je intencija ovog amandmana, ništa drugo. Mislim da u ovom vremenu krize treba ograničiti to na prosečnu zaradu. Ponavljam, zarade u javnim preduzećima nisu male u odnosu na realnu privredu.
Predsedavajući
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Moram da kažem da je to već ograničeno. Dakle, u vremenu krize to jeste ograničeno, ali nema potrebe da bude zakonom. Odlukama Vlade je to već ograničeno na nivo prosečne plate. To je primenjivala i prethodna Vlada. Nova Vlada je nastavila tu praksu i nastaviće dok god Srbija ne izađe iz krize.
-
Dinkić Mlađan i Milovanović Radoslav · 5 govora naizmenično · 11. decembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o javnim preduzećimaCela razmena, od reči do reči
U svakom slučaju, i pored toga što nećete podržati zakon u celini, zahvaljujem vam na konstruktivnim amandmanima koje ste dali. Da su građani Srbije više vrednovali ove vrednosti koje ste vi izneli u ovom vašem izlaganju i za koje sam se lično zalagao u predizbornoj kampanji stranke koju sam predvodio, verovatno bi vaša poslanička grupa, a i naša, bila mnogo veća. Realnost je da je ovo jedan veliki korak napred. Da li je posao do kraja završen? Nije, to je potpuno jasno, zato što mora da se napravi potpuni politički konsenzus da bi to što vi govorite, vezano za potpuno isključivanje mogućnosti da neko bude uopšte funkcioner stranke kao direktor, moglo da se ugradi u zakon. To sam vam rekao i u načelnoj raspravi, ništa vam novo ne govorim. Dakle, ima stranaka u našoj koaliciji koje su to podržale, kao i moja, bezuslovno. Ima onih čije birače to uopšte ne zanima, očito, jer su dobili veliki broj glasova na izborima. To prosto konstatujem. Ovo narodu nije bilo toliko važno, nego neke druge stvari. To je politička realnost. U tom političkoj realnosti mislim da smo uradili maksimalno moguće, a dobrim delom i zahvaljujući nekim vašim amandmanima. Od ovoga u ovom trenutku više nije moglo. Da li sam želeo više? Želeo sam, ali realno pritiskom na taster se odlučuje ko će glasati ovaj zakon. Bez obzira što ste vi to predlagali, mogli ste u danu za glasanje ipak da za to ne glasate itd. Generalno, ovo je zakon koji je unapređen. Posao nije do kraja završen, ali nadam se da će građani na sledećim izborima vrednovati više ovakve stavove kao što je vaš, kao što su stavovi svih poslanika koji podržavaju takvu vrstu potpune profesionalizacije u upravljanju javnim preduzećima. Hvala vam na zalaganju. Ide potpuno u pravcu i mojih razmišljanja.
Predsedavajući
Reč ima narodni poslanik Radoslav Milovanović.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, podržavam amandman LDP. On jeste ključan u ovom zakonu. Žao mi je samo što je verovatno prenos rukometne utakmice, pa građani Srbije ne mogu da prate raspravu o amandmanima o ovako važnom zakonu. Samo ću podsetiti i zato bih upitao gospodina ministra, ne zbog sebe ili zbog poslanika ili zbog građana Republike Srbije – koje su odredbe člana 22, a vezane su za imenovanje direktora javnih preduzeća? Znači, da je punoletan i poslovno sposoban, da je stručnjak itd, da ima visoko obrazovanje, da ima najmanje sedam godina radnog iskustva, da nije član organa političke stranke. Istovremeno se kaže za izvršnog direktora javnih preduzeća imenuje se lice koje ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana. Šta zanima građane? To ću upravo reći i vrlo je bitno da vi odgovorite na to pitanje. Da li se odredbe ovog zakona odnose i da li će biti konkurs u javnim preduzećima, gde su već imenovani direktori do primene ovog zakona. Drugo pitanje, kaže se da se odnosi na izvršne direktore. Evo, konkretno "Elektroprivreda Srbije", koja ima direktore privrednih društava, da li se i na njih odnosi ovaj zakon i da li će i oni biti birani po konkursu i da li će ispunjavati sve ove kriterijume? Konkretno pitanje, idemo korak dalje, ja i kolega Vlada Ilić smo iz požarevačkog kraja, da li će direktor Pošte Srbije, da li se i na njega to odnosi ili će se to odnositi samo na generalne direktore javnih preduzeća?
Predsedavajući
Ministar Dinkić ima reč.
Znači, ovaj zakon nema retroaktivno dejstvo. Odnosi se na sve izbore nakon usvajanja ovog zakona, što znači da svi vršioci dužnosti direktora republičkih javnih preduzeća, faktički ta mesta će biti na konkursu. Isto važi i za sve druge nivoe. Dakle, tamo gde su vršioci dužnosti, a to je najveći broj slučajeva u Republičkoj vladi, da su direktori koji su imenovani nisu imenovani kao direktori nego kao vršioci dužnosti. Tu se konkursi sprovode. Za one koji su izabrani kao direktori, tu se konkursi ne sprovode jer nema retroaktivnosti do isteka mandata, a onda se sprovode. To je suština. I sprovode se i za sva preduzeća javnog sistema, EPS ili bilo koja druga. Dakle, ovo važi generalno za sva javna preduzeća, republička, pokrajinska, lokalna, bez obzira da li su delovi jednog velikog sistema ili su posebna javna preduzeća. To je odgovor na vaše pitanje.
Predsedavajući
Radoslav Milovanović, replika.
Samo još nešto da pojasnimo. Da li to važi i za direktora Kolubare, koji je direktor privrednog društva u EPS?
Predsedavajući
Reč ima ministar.
Mislim da sam dao jasan odgovor. Važi za sve koji su vršioci dužnosti. Oni faktički čim su vršioci dužnosti nemaju stalno direktorsko mesto. Za ta mesta se raspisuju konkursi. Ne znam konkretno za pojedine slučajeve, ali to je generalni princip.
-
Dinkić Mlađan i Panić Ljuban · 4 govora naizmenično · 11. decembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o javnim preduzećimaCela razmena, od reči do reči
Želeo bih da vratim ovu raspravu na amandman. Uopšte mi nije jasno zašto se toliko insistira na nečemu što je apsolutno neuobičajeno, da se tokom izbornog procesa objavljuje lista rangiranih kandidata. Evo, nađite neki primer gde se to tako radi. Da li se, recimo, kada se objavljuje konkurs za NIN-ovu nagradu, to je poznato Gorici Mojović, na primer, da li se objavljuje redosled pre nego što se proglasi pobednik? (Gorica Mojović: 10 prvih.) Znate šta, 10 prvih, ali to nije isto, znate da od tih 10 neće proći devet. Znači, realno vreme za objavljivanje, da ne bi bilo pritiska ni na konkursnu komisiju, ni na bilo koga ko treba da izvrši imenovanje, vreme za objavljivanje kad se sve to završi. To je jedini razlog što smo odbili amandman, a od toga se sad napravila čitava politička drama. Dakle, razlog je tehničke prirode. Mislimo da nije vreme za objavljivanje tokom konkursa nego nakon završetka konkursa i zaista je to jedini racionalni odgovor koji imam, apsolutno bez ikakvog političkog konteksta, da vama dam kao predlagaču amandmana.
Predsedavajući
Reč ima poslanik Ljuban Panić.
Hvala, predsedavajuća. Mogli smo da dobronamernost jedne političke grupacije, mogli smo da joj svedočimo prethodnih nekoliko minuta, pričom gotovo srceparajućom o jednoj opštini koja je zatrpana snegom i gde bi umesto što se građanima Srbije postavlja pitanje ko je odgovoran za taj sneg u toj opštini, možda moglo postaviti dvojici članova veća u toj opštini koji dolaze iz vaše političke grupacije – zašto vlast u toj opštini ne oborite, ako vam nešto tamo smeta. (Predsedavajuća: Gospodine Paniću, da li možete da se vratite na temu?) Mogu. Sve nezavisne institucije objavljuju rang liste. Kao što je neumesno, kako vi kažete, da poredimo prijemni ispit, tako je neumesno i ovo što ste vi uradili sa NIN-ovom nagradom. Poenta je u tome da i 15-togodišnjaci u Srbiji nemaju problem da nešto bude javno, a vi imate problem da javno bude konkurs za ljude koji će upravljati milionima i milijardama naših dinara, a da onda ovde tvrdite kako ćete vi u stvari da profesionalizujete i departizujete Srbiju, sa sve zamrzavanjem funkcija. Mi vam kažemo da to nije istina. Za kraj, mislim da dugujete gospodinu Ivanu Jovanoviću izvinjenje, jer ste vi rekli da je to besmisleno. Mislim da mu dugujete izvinjenje. To bi bar u vašem odnosu prema poslanicima DS bio korak napred u odnosu poslanik – ministar.
Predsedavajući
Izvolite, gospodine Dinkiću.
Sigurno nisam rekao da je besmislen amandman. Sasvim sigurno to nisam rekao za ovaj amandman, a rekao sam prošle nedelje, pamtim kao slon, što bi rekao narod. Ono što mogu da kažem jeste da je vaša stranka imala priliku pet godina, imajući ministra finansija, da predloži moderan zakon o javnim preduzećima, koji će učiniti svemirski korak ka departizaciji i ka profesionalizaciji upravljanja javnim preduzećima. Umesto toga, vi ste i danas zadržali visokog funkcionera stranke za direktora Železnica Srbije, najvećeg gubitaša trenutno među svim javnim preduzećima. Sve železnice imaju gubitke, da ublažim, ali, realno, ovaj čovek uopšte nije unapredio rad železnice nego naprotiv, usporio je čak i neke investicije koje su mogle da se realizuju. Ako ste već propustili da sami predložite, preko vašeg ministra finansija, u poslednjih pet godina, promenu Zakona o javnim preduzećima i ostvarite sve ovo što ste sada govorili, prosto, nemate pravo sada da govorite na taj način. Obraćate se ljudima koji zaista žele da naprave jednu ozbiljnu promenu. Mogli ste makar ozbiljnije amandmane da date. Zašto niste vi dali amandman, na primer, da se ukine reklamiranje javnih preduzeća? Zato što ste na taj način funkcionisali. Kako vi možete da date taj amandman? Dao ga je LDP, mi smo ga prihvatili. Zašto niste onaj stav 1. dali, da se zabrani aktivnost javnog preduzeća u političkim kampanjama? Zato što ste sve vaše političke kampanje zasnovali upravo na političkom angažovanju direktora javnih preduzeća. To je LDP sada učinio, Vlada Republike Srbije prihvatila. Vi ste sami tražili ovo kod jednog tehničkog amandmana. Da ne govorim o Vojvodini. Maltene ste nosili džakove i kupovali birače time, džakove iz robnih rezervi preko direktora javnih preduzeća koji su vam partijski kadrovi. Sada vi govorite o profesionalizaciji, a ogrezli ste u političkoj korupciji ovog tipa o kome sada govorim, političkoj, moralnoj korupciji, kupovanju glasova preko oglasa kojima je vaš predsednik čak upravljao preko svojih firmi, prosto, kontroliše 80% medijskog prostora. Zašto to ne kažete građanima Srbije? (Predsedavajuća: Molim vas, gospodine Dinkiću, da se vratimo na temu.) Nemojte da mi drže ovde moralne pridike, otprilike, neko ko bi trebalo da bude ovde na stubu srama, a sad se našao ovde da pametuje. Ne vi lično, nego stranka koju predstavljate.
Predsedavajući
Reč ima narodni poslanik Ljuban Panić, replika. Izvolite.
Bez namere da ovde pametujem, želim da ovaj posao radim onoliko koliko ga radim u interesu građana Srbije koji su za nas glasali. Nema razloga da budete nervozni, uopšte ne vidim razlog za vašu nervozu i ogorčenost. Neko je ovde pominjao kuraž, hrabrost. Ne znam otkud kuraži prema samom sebi, opet kažem, da sedite u Vladi gde sede ljudi koji su za vas krojili robijaška odela? Gde je motiv za to? Možda je motiv u istom onom nedostatku odgovora na pitanje zašto vaša dva člana veća u opštini koja je zatrpana snegom ne postave to pitanje, nego se ovde govori iz pozicije opozicije, a tamo se koriste sve privilegije vlasti, ili šta da kažu građani još o vama da vi ne bi bili deo vlasti? Pošto, koliko pratim političku scenu u Srbiji, vi izlazite na izbore pod nekim drugim imenima i parolama svaki put i svaki put dobijate manje glasova nego prošli, ovaj put ste sa 52 pokreta i partije udruženih u nevladinu organizaciju dobili 5%, ušli u Vladu sa ljudima sa kojima ste rekli da to nikada nećete učiniti i sada nama držite ovde pridike zašto Vlada u kojoj ste vi sedeli nije uradila stvari koje vi radite danas. Zašto vi niste izašli iz te vlade? Šta je bio problem? Ne znam kako ste vi funkcionisali kao nevladina organizacija koja je imala ogroman broj bilborda po Srbiji, ili kako ste po Vojvodini stavljali bilborde da će biti duplo veći budžet za poljoprivredu, recimo, a danas je on isti? Možda je u odnosu na ukupan budžet drugačiji. Nemojte nama ovde da držite pridike kada ste bili u Vladi koju niste oborili, a mislili ste da ona ne radi kako treba. Vi ćete odgovarati za ovo na izborima. Mi za razliku od vas tu kuraž da pogledamo u ono što… (Predsedavajuća: Isteklo je vreme, gospodine Paniću, za repliku.) Završavam misao. Mi ćemo u skladu sa našim izbornim porazom da se promenimo i da se pripremimo da vas pobedimo. Nadam se da vi više nećete osvojite tih 5% glasova.
-
Andrić Ivan i Radenković Dejan · 5 govora naizmenično · 3. decembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinu i još 2Cela razmena, od reči do reči
Pogrešno tumačenje onoga što sam rekao tražim od vas, niste intervenisali.
Predsedavajući
Nisam tu da intervenišem povodom pogrešnog tumačenja, kako poslanici tumače jedni druge. Ne mogu da vam dozvolim, zna se šta je povreda Poslovnika, repliku možete da dobijete, ali posle gospodina Radenkovića koji je tražio prvi.
Prosto neverovatno da neko ko je bio u vlasti četiri godine u Beogradu i ko je ušao u vlast zalažući se za departizaciju preduzeća, da je imao svoje političke direktore od članova i rukovodstva iz svojih stranaka, i za takvu svoju politiku danas u Beogradu ta stranka nije prešla cenzus. Mi smo zbog svoje politike, zbog svoje iskrenosti onakva kakva nam je bila, zbog svog rada u prethodnom mandatu Vlade i u Beogradu, mi smo dobili duplo veći broj glasova i duplo veći broj poslanika danas sedi ovde u ovom parlamentu. Zahvaljujem se građanima, mi ih nikada nećemo izneveriti, ova politika koju mi vodimo je ispravna i ovo danas o čemu pričamo je iskrena depolitizacija i idemo ka tome i onome što smo obećavali i stojimo čvrsto iza toga. Ne bih da ulazim u detalje, ako već hoćete, ko je bio direktor "Beograd puta"? Bio je član rukovodstva vaše stranke. Pa ne znam da l' nije tačno, imam da je član GO izvesni Milutin Štrbić, ne znamo kada je izabran, znači da je on zahvaljujući svom radu, kakav god da je izabran, on je član GO LDP. To je besmisleno što vi pričate sada da se zalažete, zato što niste vi ti koji sedite u Vladi, jer inače verovatno bi ovaj zakon podržavali isto onako od srca. I vaš šef odborničke grupe, tadašnje, LDP-a, danas nažalost nemate tu odborničku grupu u Beogradu, ne nažalost, takva vam je bila politika, pa niste dobili dovoljan broj glasova i poverenje građana, kaže da je stranka bila za depolitizaciju, ali ne u smislu da direktori ne smeju biti članovi stranaka, već da se do najboljeg kandidata dođe kroz konkurenciju. Ne vidim da to nije danas tako.
Predsedavajući
Reč ima gospodin Andrić, replika.
Replika, naravno. Prvo, nekoliko neistina ili manje-više sve što ste rekli je neistina. Gospodin Štrbić je postao član našeg GO pre 20 dana, zato što ste ga vi šutnuli čim više nije bilo LDP-a u vlasti. On nikada nije bio član naše stranke, a mi smo vam predlagali i vi ste to tada prihvatili kao koalicioni partneri u vlasti, da imenujemo sve direktore javnih preduzeća tako da se simulira konkurs. Da li se sećate zašto? Zato što vaša prethodna vlada, u kojoj ste takođe učestvovali, nije htela da donese zakon o javnim preduzećima na način na koji diskutujemo danas i nismo mogli mi da radimo nešto što je suprotno tadašnjem zakonu. Da vam kažem, nikada niko od funkcionera LDP, što će vama možda zvučati interesantno ili nemoguće, nije bio ni na jednom mestu niti u toj gradskoj vlasti, niti na bilo kom mestu u bilo kom javnom preduzeću, i to je vrlo jednostavno proveriti, ukoliko ne želite da lažete. Ukoliko želite, to je drugo. Što se tiče toga da li smo prešli cenzus ili ne? Mi smo u Beogradu na ovom nivou, republičkom, dobili 10% više glasova nego prethodni put, uz 15% manju izlaznost na republičkom nivou. Cenu smo platili na lokalnom nivou zato što smo podržali Vladu, vas i neke druge. Mi smo tu cenu platili, odgovorni za to su podneli ostavke, izabrano je novo rukovodstvo, vidimo se na izborima sledeći put. Što se tiče saveta, da vam kažem, mi nikada nećemo kao vi lagati da smo za nešto da bi dobili rezultat na izborima, a kasnije kada postanemo vlast raditi sve potpuno drugačije. Ja sam vas podsetio na dve sitne stvari, možemo i da pričamo o Kosovu, možemo da pričamo o čemu god hoćete, znači mi to nismo spremni da radimo i cena koju plaćamo za to je mala, zato što mirno spavamo.
Predsedavajući
Replika, gospodin Radenković. Izvolite.
Ne znam, ispada da je neko nas podržavao, mi dobili duplo više glasova. Mi smo samo radili onako kako treba, neko verovatno nije nagrađen za svoj rad ili zato što je obmanjivao građane, jer tada rečima članova LDP i rukovodstva LDP, znači od dva do šest meseci ste obećavali depolitizaciju i Beograda i svega, borili ste se za to, niste ispunili. Ako ne ispunimo to do šest meseci, mi ćemo napustiti gradsku vlast. Ne znam šta vam je bio motiv ako već niste uspeli da sedite četiri godine i da uživate sve privilegije i imate svoje direktore u javnim preduzećima u Beogradu. Ako već idemo tako nisko, evo imate i kako je uprava Beograda depolitizovana. Evo imamo Danka Runića, član Glavnog odbora LDP, direktor Agencije za evropske integracije i saradnju sa udruženjima grada Beograda. Znači, depolitizacija je do te mere da je izvesni gospodin samo pre nekoliko dana bio u kontraverznim odnosima, to je depolitizacija preduzeća, evo čime se depolitizuju preduzeća LDP, tako da toliko o vašoj depolitizaciji, do koje mere ide.
Predsedavajući
Reč ima gospodin Andrić. Izvolite.
Gospodine predsedavajući, prvo ste vi povredili Poslovnik zato što u Zakonu o javnim preduzećima nema nikakve veze sa nekakvom upravom u Beogradu. Drugo, taj čovek je takođe postao funkcioner LDP pre 20 dana, zato što postoji tendencija, kao što sam rekao pre 30 sekundi, da čim nema LDP u toj vlasti, sve se radi na silu i svi se direktori smenjuju koji nisu članovi vladajućih stranaka. To vi radite, što je konzistentno sa onim što radite ovde. Problem je što ste potpisali izjavu u kampanji, da ste za departizaciju, a sada posle izbora kažete da niste. S druge strane, vi pokazujete jednu sliku i to je vrlo ozbiljna stvar. Šta je poenta te vaše slike? Kakva je kontraverza na toj slici? Niste objasnili. Da li je ta nošnja koja se nalazi na toj slici, je l' ona nije deo naše države, po vašem mišljenju? Pa šta je kontraverzno u činjenici da se neko obukao u nju, šta je kontraverzno? Znate šta, vi možete da tvrdite da je LDP kriv za sve, baš nas briga u krajnjem slučaju, ali ne možete da tvrdite da niste prevarili koalicione partnere s kojima ste danas, a s njima ste danas tako što ste prevarili svoje bivše koalicione partnere, a da ne bi ovi današnji koalicioni partneri tada bili na vlasti zato što su nosili bedževe i bili radikali, mi smo vam dali podršku. To licemerje danas, da nas za to optužujete, to je cena koju ćete plaćati vi lično politički verujte, jer ste isto tako tu podršku od nas tražili kukajući i moleći da damo podršku vama i DS prošli put. Danas zaboravljate sve to, iznosite laži da smo mi davali nekakve izjave o nekakvih šest meseci. Znate šta, to stvarno mnogo više govori o vama, nego o nama i na tome vam svaka čast, ali tako nešto krši sva pravila ovog parlamenta, gospodine predsedavajući, opet se vraćam i obraćam se vama. Ako pustite to, spremićemo se mi, nije nikakav problem.
-
Zoran Radoman i Dinkić Mlađan · 7 govora naizmenično · 30. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Zoran Radoman
Poštovana potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, obraćam se u ime Skupštine Vojvodine. Pred vama je treći amandman Skupštine AP Vojvodine na Predlog zakona o budžetu Republike za 2013. godinu. Ovim amandmanima se žele postići Ustavom zagarantovana prava i obaveze budžeta Republike Srbije, isto tako i budžeta AP Vojvodine. Amandmanom se nastoji izmeniti član 7. Predloga zakona. On je posledica predloženog amandmana na član 6. zakona, kojim se traži izmena strukture prihoda budžeta AP Vojvodine za 2013. godinu. Istim se traži postizanje kvalitetne strukture prihoda budžeta Vojvodine. To se može postići zamenom transfernih sredstava kojima se finansiraju nadležnosti republičkog budžeta u Vojvodini, koja se odnose na srednje obrazovanje, osnovno obrazovanje, te namenskih i nenamenskih transfera opštinama. Amandmanom se ova sredstva nastoje zameniti delom sredstava koja potiču od akciza ubranih na teritoriji Vojvodine. Cilj ovih amandmana je zaštita ustavnih prava dva miliona građana Vojvodine, a samim tim i cele Srbije, odnosno poštovanje ustavne odredbe člana 184. da se tri sedmine budžeta AP Vojvodine moraju koristiti za finansiranje kapitalnih investicija na teritoriji Vojvodine. Stoga se ovim amandmanom predlaže izmena člana 7. zakona tako što će se smanjiti pojedini rashodi i izdaci u ukupnom iznosu od trideset dve milijarde dinara. Smanjenje rashoda od trideset dve milijarde dinara, koliko se predlaže ovim amandmanom, predstavlja 2,16% projektovanih rashoda i izdataka u budžetu Republike, odnosno 66% prihoda budžeta Pokrajine. Na kraju, očekujemo da ova skupština prihvati amandmane Skupštine AP Vojvodine, koji su zasnovani na Ustavu, i na taj način omogući Skupštini AP Vojvodine da budžet za 2013. godinu donese na bazi Ustava i zakona.
Predsedavajući
Hvala. Da li još neko želi reč? Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Poslanik Rističević vam je juče dobro objasnio zašto akcize ne mogu da se koriste kao sredstvo finansiranja pokrajinskog budžeta. Iz prostog razloga što se mesto proizvodnje i mesto potrošnje ne nalaze na istom mestu. Nemam razloga da ponavljam šta sam ja govorio juče, šta je gospodin Rističević govorio, ali mislim da je posle onakvog objašnjenja svako dalje insistiranje da se akcize uvrste kao pokrajinski prihod bespredmetno.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima gospodin Radoman.
Zoran Radoman
Zaista je interesantno pozivanje na tako stručno objašnjenje. Rekao sam vam da je sasvim moguće i nema nikakve smetnje da se to uradi.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Moram reći da je on mnogo stručniji od predlagača amandmana, s obzirom na to da je to što je gospodin Rističević juče govorio u skladu sa evropskom praksom daleko više od ovoga što ste vi predložili, a zalažete se za evropsku Vojvodinu. Šta to znači? Nemoguće je prihod od akcize deliti teritorijalno. Rafinerije postoje samo na teritoriji AP Vojvodine, jedna u Pančevu, druga u Novom Sadu, a svi građani Srbije voze automobile, troše benzin. Bez obzira na to gde je on proizveden, akciza ne može da se plati samo na teritoriji Vojvodine, s obzirom na to da ga troše svi građani Srbije. Isto važi za cigarete koje se proizvode u fabrikama u Vojvodini, puše ih svi građani Srbije, i bilo kakva precizna podela tih akciza je prosto nemoguća. Možda govorim malo konzervativnijim jezikom od gospodina Rističevića, ali gospodin Rističević je narodnim jezikom objasnio to mnogo bolje, šta su razlozi zašto nijedna zemlja ne deli porez na potrošnju po teritorijalnom principu, već to predstavlja prihod centralne države u svim zemljama.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima gospodin Radoman, replika. Izvolite.
Zoran Radoman
Moram primetiti da i transferi koji se dodeljuju Vojvodini, vezano za osnovno i srednje obrazovanje i transferi opštinama, isto tako potiču iz ovih izvora. Kada su u pitanju transferi, onda je to moguće raditi. Kada je u pitanju nešto drugo, onda to nije moguće. Zaista ne vidim nijedan razlog da nije moguće ova sredstva usmeriti u budžet Vojvodine.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Sada brkate lončiće; transferi su rashodi, a akcize su prihodi. Govorite o dve potpuno različite stvari.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima gospodin Radoman.
Zoran Radoman
Akcize jesu prihodi. Mi kažemo da te prihode zaista usmerimo ne samo u budžet Republike nego i u budžet Pokrajine.
-
Mojović Gorica i Dinkić Mlađan · 6 govora naizmenično · 30. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Hvala. Podnela sam amandman kojim sam predložila da se dodatnih petsto miliona obezbedi za Ministarstvo kulture i informisanja, i to za ekonomsku klasifikaciju 424. Dakle, reč je o programima i projektima, o stvaralaštvu u kulturi, o samoj suštini kulture. Upozorila sam u raspravi u načelu da se ovakvo dramatično smanjenje budžeta za kulturu posebno odrazilo upravo na ovu ekonomsku klasifikaciju i da je u odnosu na prethodnih pet-šest godina ova pozicija umanjena za više od 50%. Takođe sam predložila da se sredstva za ove namene, odnosno za kulturu i informisanje obezbede sa razdela 16 – Ministarstvo finansija i privrede, i to sa ekonomske klasifikacije 621. U obrazloženju sam navela da sam uvidom u rebalans budžeta, odnosno izmene i dopune Zakona o budžetskom sistemu ustanovila da je na ovoj poziciji za 2012. godinu bilo predviđeno 3.964.000.000, a za 2013. godinu se predlaže 8.800.000.000 i da smatram da tu ima prostora da se jedan deo sredstava usmeri prema kulturi. U obrazloženju zašto se ovaj amandman odbija koje sam dobila piše nešto zbog čega rizikujem da će možda ministar i mene da proglasi za nekompetentnu i da ukaže na moju nestručnost, ali zahtevam da mi se tačno odgovori na sledeće pitanje. Kako je moguće da u obrazloženju stoji da se, u stvari, ovo što piše u rebalansu na poziciji 621 (3.964.000.000) odnosi ne na ceo godišnji budžet, nego samo na period od trenutka donošenja rebalansa – to je razlog zašto se ovaj amandman odbija – a da je, u suštini, za 621, za nabavku domaće finansijske imovine u 2012. godini predviđeno 8.762.000.000 i da je to bilo u Ministarstvu ekonomije? Znam da je bilo u Ministarstvu ekonomije, preneto je u Ministarstvo finansija, nađite mi tačno gde u rebalansu stoji razlika od 4.798.000.000? Gde to piše da je, u stvari, u 2012. godini za ove namene bilo 8.700.000.000? Još jedna stvar, kaže se da se moj amandman odbija zato što ako se deo sredstava sa pozicije 621 prenese za kulturu, biće ugroženo poslovanje korisnika navedenih programa. Dakle, nema petsto miliona za kulturu, a onda se amandmanom Vlade sa iste te pozicije skida milijardu dinara. E sad, kako to – ako je potrebno preneti za kulturu petsto miliona, to će ugroziti ove namene na 621, a kad Vlada sama skida milijardu to neće ugroziti? Zahtevam objašnjenje.
Predsedavajući
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
O vama imam veoma pozitivno mišljenje. Nikada ništa slično neću reći, šta god vi rekli za mene. Samo da vam objasnim ovo o čemu ste govorili. Dakle, nema nikakve mistike, radi se o cifri od osam milijardi i u 2012. godini i u 2013. godini; jedina razlika je u tome što se sada ministarstvo zove Ministarstvo privrede i finansija, a ranije se drugačije zvalo, bilo je posebno privreda, a posebno finansije. Sabrali smo samo cifre koje su potrošene do momenta dok nije formirano novo ministarstvo i dodali cifre novog ministarstva i dali vam takav odgovor kakav smo dali. Slažem se sa vama da za kulturu sredstava nikada dosta i da je potrebno u narednom periodu značajno povećati investicije u kulturi jer to predstavlja najvažniju društvenu oblast, međutim, ovo jeste teška godina, kada moramo da zaustavimo rast javnog duga, rast kamata. U tom smislu, mi smo zadržali nominalno isti budžet za kulturu kao i u prethodnoj, kao što smo učinili sa svim drugim razdelima, dok smo u sektoru privrede smanjili za osam milijardi dinara, na nekim pozicijama, rashode. To je objašnjenje i ne morate da imate pretpostavku da ću vas okarakterisati na neki način koji ne zaslužujete, sve pohvale za vaš rad.
Predsedavajući
Reč ima Gorica Mojović, replika.
Gospodine ministre, bez obzira na ove pohvale, vi niste odgovorili na moje pitanje. Dakle, ja i dalje mislim, tvrdim, razuverite me ako nisam u pravu, da su izmene i dopune Zakona o budžetu takođe budžet i da u njima (govorim o rebalansu), kako ja mislim, moraju da se nađu sve pare jednog budžeta, sve pare Republike Srbije, da je to takođe godišnji plan, bez obzira na to što je donet u septembru. Znam ja vrlo dobro, pozicija 621 bila je u Ministarstvu ekonomije, u onom osnovnom budžetu za te namene je bilo pet milijardi i nešto. Dakle, 621 nije postojalo u Ministarstvu finansija. Po meni je logično, prenete su nadležnosti iz Ministarstva ekonomije u Ministarstvo finansija i privrede, preneta je pozicija 621 i prenete su pare. Ako nisu, odgovorite mi na vrlo konkretno pitanje: tvrdite da je za ovo bilo predviđeno 8.762.000.000 u 2012. godini, gde to piše? Ja sam samo videla 3.965.000.000. Samo mi potvrdite, da ne bih živela u zabludi, da nisam dobro pročitala rebalans budžeta.
Predsedavajući
Ministar Dinkić, izvolite.
Evo ga, „Službeni glasnik“ br. 93, rebalans budžeta objavljen, strana 163: organi koji su prestali sa radom, na strani 163, između ostalog, kod stavke 621 – nabavka domaće finansijske imovine, imate cifru od 4.797.133.363 dinara kod Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Kada to saberete sa ovom cifrom koju ste rekli, dobijete osam milijardi. Ovde vam sve to lepo stoji. Moralo je da bude odvojeno tako u rebalansu budžeta zbog izrade završnog računa, jer je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja prestalo da postoji.
Predsedavajući
Gospođa Mojović, replika.
Izvinjavam se, zaboravila sam drugi deo svog pitanja: kako je moguće da kada se predlaže da se sa 621 petsto miliona usmeri za kulturu (pri tom, moj amandman je stigao pre amandmana Vlade), onda se u obrazloženju kaže da će to ugroziti funkciju 621, a sama Vlada onda svojim amandmanom sa iste ove ekonomske klasifikacije 621 skida milijardu dinara? Tu mi neka logika nije jasna, tim pre što se sa 621 sredstva prebacuju na 451, na subvencije za privredu, u okviru istog ministarstva, i to ne ugrožava ove namene koje ima pozicija 621.
Predsedavajući
Ministar Dinkić, izvolite.
Za taj deo primedbe ste u pravu i prekoriću svoje saradnike što pažljivije ne pišu odgovore na amandmane u ovom delu.
-
Petrović Mira i Ilić Vladimir · 4 govora naizmenično · 30. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Zaista mislim da treba da pričamo o temi. Tema je moj amandman i tema je da li treba dati podršku ženama ili ne. Meni je žao što ste doživeli moje prebrojavanje kao prebrojavanje prisutnosti. Samo sam htela da pokažem da su žene u tom smislu odgovornije, jer je procentualni odnos poslanika u Skupštini takav da od 250 nekih 30-35% čine žene. U radu Skupštine svakog dana je, otprilike, od prisutnih, ne govorim koja je cifra, ne govorim ni o jednoj poslaničkoj grupi, ali je odnos žena i muškaraca 80:100. Dakle, 80% žena je prisutno. Samo hoću da kažem da mi žene dajemo maksimum od sebe u svemu što radimo, pokušavajući da budemo, zaista, i poslanice kakve treba, i domaćice kakve treba, i majke. Od vas tražimo samo podršku, da nam pomognete da naše rizične trudnoće iznesemo do kraja. Bilo je zadovoljstvo gledati par trudnica koje su bile ovde. Jovana nije bila moj omiljeni lik, mi smo se sukobljavale oko nekih socijalnih stvari, ali je bilo božanstveno gledati je – zdrava, prava trudnoća, koja je izvedena do kraja, to je nešto najlepše što jedna žena može da ima. Ali, ako već nema to, a kažem vam da sam i sama kroz to prošla, dajte podršku ženama i dajte im da budu ravnopravne sa svima, ništa više. Prosto mislim da je to ljudski. Ja ne pričam uopšte... Ja se, naravno, obraćam u ime PUPS-a, ali to pričam kao jedna od pripadnica žena u ovom parlamentu i pripadnica žena ove države, ništa više. Nadam se da smo se sada razumeli i razjasnili dileme, bez ikakve uvrede, slikanja i prebrojavanja. A moje gledanje kako će ko da glasa bilo je vezano za napise po novinama i izjave koje su sve partije davale prošlog leta. Ja sam gledala, avgust, juli, ovog leta, svi su bili za to, sve partije su dale podršku. Zato hoćemo da vidimo kako će to izgledati sada. Ja ne mogu nikoga da bijem da glasa za nas, a mogu da sedim tu kod vas i glasaću za naš predlog, kao što će glasati i naša poslanička grupa.
Predsedavajući
Samo da pitam Elviru Kovač, da li po amandmanu? Bojan Đurić, po amandmanu? Dobro, da znam, jer posle mi prebacuju ljudi da su tražili repliku, a ja nisam u toku. Idemo redom, prvi po amandmanu ima reč Vladimir Ilić.
Naravno da niko ne može da ospori jedan ovakav predlog, niti da ga pobija, on je nesporan, ali svako od nas može desetine sličnih predloga da da ministru finansija i Vladi, i da dâ argumentaciju za to, zašto ne bismo udvostručili plate svim zaposlenima u prosveti, mislim da bi oni to potpuno podržali, u zdravstvu itd., ali mi moramo da budemo odgovorni. Moramo da budemo svesni činjenice da budžet nije rupa bez dna, da budžet nije perpetuum mobile, da ne može diskusija da ide samo u pravcu – šta će iz tog budžeta da se finansira, a da ne postoji diskusija o tome iz čega se taj budžet stvara. Šta hoću da kažem? U ovom budžetu je predviđeno osam milijardi dinara više za socijalne potrebe u odnosu na prethodnu godinu. To je najveće povećanje, što se tiče pojedinačnih stavki. Dakle, ova vlada je brinula o socijalnim potrebama. Ako postavljamo pitanje... Nemam ništa protiv toga da zaposlene trudnice dobijaju 100% od plate, u većini opština gde su Ujedinjeni regioni Srbije na vlasti, gotovo u svima, bez izuzetka, takva odluka se sprovodi. Ali, mi imamo 650.000 ljudi u Srbiji ispod linije siromaštva, a socijalnu pomoć dobija samo 125.000 ljudi. Zašto ne postavimo pitanje šta je sa nezaposlenim trudnicama, da li i one, koje su u još težem položaju, treba da dobiju nešto? Uopšte nije teško nabrajati socijalne grupe, društvene grupe, građane Srbije koji su u stanju socijalne potrebe, ali postoje jasna ograničenja. Imali ste priliku da čujete od ministra, on ovaj zahtev ne osporava, ali u budžetu za 2013. godinu zaista nema mesta u ovom trenutku. Dakle, od 2014. godine će i to biti moguće. Zato moramo svi da pokažemo, pre svega, i strpljenje i odgovornost. Lako je deliti, lako je obećavati, lako je ukazivati na to ko sve ima problem u Srbiji. Gotovo da nema toga ko nema problem i kome ne treba pomoć. Zaista, na takav način skupljati neke političke poene, mislim da je neozbiljno i neodgovorno.
Predsedavajući
Replika, Mira Petrović. Izvolite.
Moram da kažem da sam iznenađena, prvo vašom konstatacijom da moramo da budemo odgovorni. Ja sam, gospodine Iliću, vrlo odgovorna osoba. Ne mislim da ste pozvani da procenjujete moju odgovornost, kao što ne mislim da treba da budete advokat gospodina Dinkića. Gospodin Dinkić je ovde prisutan kao ministar i treba da brani Vladu. To da li je osam milijardi više izdvojeno za socijalna davanja u ovoj državi, to je, nažalost, tužna priča ove države, zato što je sve tako loše kako jeste. Ne mislim da tim ljudima to treba ukinuti, ali takođe ne mislim da žene koje imaju rizičnu trudnoću treba kažnjavati sa 35%. Mislim da je zaista neumesna vaša konstatacija da je to jeftino skupljanje poena. Verujte, trebalo bi ispitati žene koje održavaju trudnoću, da vidimo da li misle što i vi. Mi ovde govorimo o jednoj državi, o opstanku jedne države. O tome je juče govorila gospođa iz DSS-a, o izumiranju ove nacije, gde 30.000 ljudi više umre nego što se rodi. Poražavajuće je. Šta će nama auto-putevi, hajde pričajte mi, kakvi koridori? Pa ko će da ide tim koridorima ako ne budemo imali natalitet? Ko će ići? Šta će nama „Fijat“? Pa je lʼ ga pravimo za ovih pet godina i narednih pet godina? To treba da postoji narednih trideset godina. Nama ne treba ništa onda, ne treba nam ekologija, školstvo, zdravstvo, ne treba nam ništa. Znači, moramo da pođemo od toga što je baza. Baza smo mi, baza su nam deca. Stvarno ne razumem uopšte vašu potrebu da mi spočitavate, pogotovo ne odgovornost.
Predsedavajući
Replika, Vladimir Ilić.
Naravno, kada sam govorio o odgovornosti nisam mislio na vašu odgovornost, nego na odgovornost svih nas. Budžet se odnosi na sve građane Republike Srbije. Ako biste danas pitali jednu nezaposlenu trudnicu – da li smatrate da ste vi neko ko treba da dobije socijalnu pomoć od ove države, u odnosu na trudnicu koja radi, koja prima 65% zarade, pa, znate šta, ona bi rekla – naravno da sam ja prioritet. Ovde se radi, kada pominjemo odgovornost, samo o prioritetima i redosledu rešavanja određenih problema u društvu. Zaista mislim da je potpuno nesporno... Pa, i ja mogu da dam predlog ministru, koji bi pozdravilo najmanje dva miliona ljudi u ovoj zemlji, da udvostruči penzije. Najlakše je to reći. Zaista imam argumentaciju, jer penzioneri žive zaista teško u ovoj zemlji, nedovoljno im je da plate lekove, ali da li bi taj moj predlog bio realan i da li je on odgovoran, da udvostruči plate i pripadnicima MUP-a, u vojsci, zdravstvu? Zaista, ja to mogu da kažem i mogu da potkrepim i argumentujem u potpunosti da je to opravdano, da je čak i to dvostruko uvećanje plate nedovoljno za život. To uopšte nije teško da se kaže. Ali, ako imamo iole odgovornosti u odnosu na situaciju u zemlji, na prezaduženost, na potrebu da smanjimo budžetski deficit, u tom smislu govorim o odgovornosti. Najlakše je prebaciti te dugove (pa, iz čega da se isplaćuju te stvari?) na buduće generacije. Ako dobro mislimo toj deci, hajde da prestanemo da ih opterećujemo danas. Kada oni budu dospeli u poziciju da rade i otplaćuju te dugove..., hajde da im smanjimo taj teret.
-
Božanić Bojana i Dinkić Mlađan · 4 govora naizmenično · 30. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Hvala lepo. Što se tiče amandmana na član 29, predložili smo da se iznos za lokalne samouprave za transfere poveća za pet milijardi. Htela bih da istaknem da sam pročitala preporuku Fiskalnog saveta i sve ono što piše u obrazloženju, ali i da kažem da su u vreme vlade Vojislava Koštunice sredstva za lokalne samouprave, transferna sredstva bila dosta veća nego sada, iako je budžet sada u svakom slučaju veći. Mislim da može da dođe do velikih problema (pričali smo o tome više puta) u finansiranju lokalnih samouprava. S obzirom na to da je prethodna vlada samo pričala i ostala na rečima, što se tiče decentralizacije, mislim da sada moramo više da povedemo računa o tome i da zaista dovedemo do neke vrste fiskalne decentralizacije. Ono što smo dobijali u prethodnom periodu i što se, čini mi se, i sada dešava, to je da imamo decentralizaciju, ali samo u smislu nadležnosti, u smislu obaveza, ali nikako i u smislu sredstava. To ćemo videti i u narednom periodu i kod ovog zakona o zdravstvu itd. Naravno, preporuka Fiskalnog saveta da se umanje transferi, da se sve to ukine za lokalne samouprave, da im nije jasno zašto se finansiraju državni putevi koji su prešli sada na lokalni nivo... Potpuno se slažem da to treba tako da bude, ali samo u slučaju kada sve prihode ili najveći deo prihoda vratimo lokalnim samoupravama, odnosno na teritoriju gde se i ubiru. To su PDV i porez na nasleđe i poklon, porez na prenos apsolutnih prava itd., koji su ustupljeni prihodi lokalnih samouprava. Znači, prosto, ukoliko želimo da lokalne samouprave funkcionišu, moramo im ostaviti sredstva koja se ubiraju na njihovoj teritoriji. Ne mogu se vraćati samo obaveze, a ne i novac. Dolazimo u situaciju da se vraćaju lokalni putevi na upravljanje opštinama, domovi zdravlja, mogućnost lekara da ih finansiraju opštine, škole, vrtići i druge republičke ustanove, jubilarne nagrade za škole. Takođe, amandman Vlade je bio da se zaposleni u ustanovama kulture i zaposleni u ustanovama socijalne zaštite nagrade za Božić. Ako se to ne uradi, da se obustave transferi. Zaista moramo povesti računa o suštinskoj decentralizaciji, fiskalnoj decentralizaciji da bi lokalne samouprave mogle da žive.
Predsedavajući
Hvala, gospođice Božanić. Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Hvala. U diskusiji sa predstavnicima Fiskalnog saveta i MMF-a takođe sam zastupao tezu da srpski gradovi i opštine ne dobijaju dovoljno sredstava. S druge strane, u jednom delu stručne akademske javnosti ovde u Beogradu, plus u Fiskalnom savetu, vlada uverenje da opštine dobijaju previše. U tom smislu, mislim da je dobro što je profesor Pavle Petrović prihvatio da u decembru održimo jedan sastanak sa Stalnom konferencija gradova i opština. Moguće je, kada oni gledaju ukupne, globalne cifre, da im se čini da su previše dobile lokalne samouprave sa 80% od poreza na zarade koliko ostaje, a možda nisu u stanju da sagledaju kolike su potrebe. Tu se sada vodi jedna velika debata oko toga kako dalje da se nastavi sa time. Mišljenje našeg Fiskalnog saveta uvažava i MMF, i kada se sledeći put budu vratili u Srbiju to će biti jedna od tema – kako uspostaviti kriterijum šta je to odgovorno ponašanje, u fiskalnom smislu, lokalne samouprave, a šta je neodgovorno, i kako praviti razliku između onih opština koje novac koji im se prenosi troše efikasno, u korist građana, a kako eventualno, na neki način, uslovno kazniti one koji zapošljavaju prekomerno administraciju i troše na neke stvari koje nisu u interesu razvoja, već u interesu same birokratije. U tom smislu, pošto načelno podržavam i vašu diskusiju i zalažem se, kao i vi, za decentralizaciju, možda ne bi bilo loše da se ova interna rasprava koju je profesor Petrović hteo da održi do kraja ove godine sa Fiskalnim savetom i Stalnom konferencijom gradova i opština održi kod vas u Čajetini, da vi budete domaćin i da prezentirate sve ovo što ste meni ovde rekli.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima narodna poslanica Bojana Božanić, replika.
Hvala gospodinu ministru. Sa zadovoljstvom bih u ime svoje lokalne samouprave prihvatila ovaj vaš predlog, tako da bi zaista bilo dobro kada bi opština Čajetina bila domaćin jednog ovakvog skupa, gde bismo mogli zajednički da predstavimo sve ono o čemu smo sada govorili. Sigurno ste vi upoznati sa svim tim problemima, ali porez na zarade, odnosno ono o čemu smo i ranije polemisali, kada je bio rebalans budžeta u pitanju, tih 80% poreza na zarade (koliko sada ide u lokalne samouprave) svakako ima efekta tamo gde ima zaposlenih, a u onim lokalnim samoupravama gde nema toliko, to je dosta problematično, jer 80% od ništa dođe – ništa. U svakom slučaju, nadam se da ćemo u narednom periodu uspeti zajednički da dođemo do nekih kvalitetnih rešenja i da će zaista fiskalna decentralizacija konačno doći i da će lokalne samouprave profunkcionisati na pravi način. Ono što sam već odavno volela da kažem, to je da je osnovna jedinica ta lokalna samouprava i da Srbija ne može da bude funkcionalna i da dobro radi ukoliko ne rade dobro opštine i gradovi. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
U pogledu toga moram da kažem da sam čuo i neke ideje koje bih bio spreman da prihvatim ukoliko bi postojao opšti konsenzus u Stalnoj konferenciji gradova i opština, da se transfer solidarnosti, koji sada ide bukvalno svim opštinama u Srbiji i gradovima osim Beograda, eventualno ukine gradovima, generalno ili makar onima iz prve grupe razvijenosti, i da se preusmeri samo opštinama, pa bi to možda dalo dodatno... Jer, sami ste rekli da za one opštine gde nema mnogo zaposlenih onih 80% od poreza na zarade ne čini značajna sredstva. Zato je transfer solidarnosti i napravljen. Ali, moguće je da ga treba još bolje raspodeliti ka onima koji su siromašniji na ovaj način – da se ukine eventualno gradovima iz prve grupe razvijenosti.
-
Stefanović Borislav i Dinkić Mlađan · 5 govora naizmenično · 30. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Zaista je teško objašnjivo zašto Vlada nije prihvatila ovaj amandman koji sam podneo sa ciljem da se obezbedi kvartalno izveštavanje o utrošku subvencija iz budžeta. Pošto je pripremljen krajnje nerealan budžet Republike Srbije, treba insistirati da se Skupštini dostavljaju kvartalni ciljevi realizacije budžetskih prihoda i rashoda, kao i da se, u skladu s tim, kvartalno Skupština izveštava o ostvarivanju planiranog deficita i visini javnog duga. Ne vidimo šta je u ovome sporno. Mislim da bi se ovim postigao mnogo viši stepen transparentnosti i da bi Vlada bila u prilici da se ovde malo češće viđa i da znamo za šta se troše sredstva, naročito u okviru subvencija, koje zauzimaju značajnu stavku u okviru budžeta Republike Srbije, samim tim što smo više puta do sada napomenuli da ima mnogo nelogičnosti. Napomenuli smo samo neke: recimo, brodogradnja, za koju se izdvajaju ogromna sredstva; kredit za Republiku Srpsku, gde je nejasno da li se zadužujemo na tržištu da bismo dali sredstva Republici Srpskoj; ili turizam, čak 2,7 milijardi dinara. Mislim da bi bilo opravdano da je Vlada usvojila ovaj amandman i da imamo priliku da ostvarimo uvid, kao predstavnici građana Srbije, u to na šta odlaze subvencije iz našeg budžeta. Nisam gajio iluzije da će ova vlada, samim tim što je projektovala budžet na ovako nerealnim osnovama, izaći u susret, međutim, u meni je tinjala neka nada da ćete ipak izaći u susret, da ćete prevazići naše stranačke razlike i omogućiti nama, kao predstavnicima građana, da budemo u prilici da vas pitamo za šta trošite subvencije građana Srbije i na šta konkretno odlaze pare iz ovog budžeta, uključujući i pare za kompjuterizaciju Poreske uprave i tome slično, gde ostaje jako puno sivih elemenata za koje mislim da bi trebalo da se istraže i da građani imaju uvid. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Da li još neko želi reč? Reč ima ministar Dinkić.
Zakonom o budžetskom sistemu je propisano kako se izveštava Skupština. Ona se izveštava jednom u pola godine. Dakle, Ministarstvo finansija ima obavezu da izvesti najpre Vladu, a taj izveštaj se dostavlja Skupštini. Svakog meseca stavljamo izveštaj o izvršenju budžeta na naš veb-sajt, tako da može i mesečno da se prati. Zato smo smatrali da ovaj amandman nije neophodan. Inače, ta praksa polugodišnjeg izveštavanja Skupštine je nasleđena iz prethodnog perioda i u tom smislu niste imali primedbu kada je vaš ministar finansija vršio tu dužnost. Naravno, imate pravo da unapredite vaše mišljenje. To cenim i zato ćemo se truditi da na veb-sajtu objavljujemo mnogo detaljnije informacije nego što je to činio moj prethodnik, kako biste i vi, i građani Srbije i stručnjaci mogli da pratite detaljno izvršavanje budžeta Republike Srbije.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima Borislav Stefanović, replika. Izvolite.
Sve ste u pravu, gospodine Dinkiću, s jednom razlikom – veb-sajt ne omogućava ovakvu konverzaciju kakvu imamo sada; dakle, ni ja ni bilo koji drugi poslanik ne možemo da pitamo veb-sajt zašto je otišao određen broj novca na Staru planinu, zašto je otišlo toliko miliona evra na Poresku upravu. Ne možemo da pitamo veb-sajt, a da nam on na to odgovori. Mislim da je to... Bez obzira na to što stalno aludirate na propuste prethodne vlade i praksu koja je postojala tada, a da je sada nešto drugo, podsećam vas da ste vi deo koalicije koja je obećavala kvalitativno različite stvari u momentu kada dođete na vlast, obećavali ste promene. Zbog toga ne vidim zbog čega nalazite nešto sporno u tome što mi govorimo. Želimo da napravimo bolju situaciju, želimo da vidimo jasniji budžet i jasniji utrošak dinara. To je sve. Prema tome, ne vidim zašto je ovo bilo problematično. Možemo sve staviti na veb-sajt. Imali smo i mi takvih iskustava, pa to nije bilo dovoljno mnogima, a naročito nekim opozicionim partijama, zbog čega sada plaćaju svoju cenu. Da ne biste i vi i Vlada došli u tu situaciju, mislim da bi bilo dobro da to bude jedna nova praksa i novi iskorak. Ako ćete i dalje zasnivati svoje nastupe (ne vi lično, nego Vlada) na toj dogmi – vi ste bili loši, a mi smo sada super, pogledajte šta ste vi radili – i vi i ja smo i te kako svesni da još malo vremena možete na tome da „jašete“ i da ćete posle toga morati da se suočite sa konkretnim rezultatima vašeg rada. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Ne morate na to da me podsećate, toga sam potpuno svestan, ali nova vlada je promenila stil ponašanja samim tim što svakog poslednjeg četvrtka u mesecu gotovo svi predstavnici Vlade dolaze ovde i otvoreno razgovaraju sa poslanicima o svim problemima. Dakle, ako kažete da ne možete da pitate veb-sajt, u pravu ste. Mene možete uvek da pitate, dolazim na sve interpelacije i dolazio sam od kada je Vlada formirana. Imam nameru i da nastavim, kao i svi drugi članovi Vlade, posebno imajući u vidu da znam da ova pitanja iz oblasti finansija i privrede jesu najteža i najškakljivija. Biću vam na raspolaganju stalno kada su poslanička pitanja, a dobijaćete i detaljne izveštaje šestomesečno, kako to nalaže Zakon o budžetskom sistemu.
Predsedavajući
Hvala. Izvolite, gospodine Stefanoviću.
Samo ću kratko, pošto je ovo poslednji amandman i ne bih zamarao kolege i vas. Voleo bih da je to moguće, gospodine Dinkiću. Međutim, mi smo u poslednje vreme, nažalost, bili suočeni sa činjenicom da gospođa Kovač, koja je iz vaše stranke, nama oduzima reč kada joj se ne svidi nešto što mi pitamo. Iz tog razloga i iz straha, koji je potpuno opravdan, voleo bih da uvedemo jednu novu, civilizovanu, ako hoćete i evropsku, praksu da se ovde viđamo češće, da građani Srbije mogu da vide i čuju od vas, bez toga da se „tučemo“ za vreme sa vašim kolegama ministrima i premijerom, koji su u stanju satima ovde da pričaju oduzimajući vreme poslanicima. Mislim da bi bilo mnogo bolje, ako hoćete i celishodnije za državni budžet, da vi dođete ovde, da možete da kažete za šta idu subvencije. Mislim da je teško objašnjivo, ne meni, nego građanima Srbije, kakva je to kvalitativna promena koju vi donosite time što odbijate ovakav, zaista koristan amandman. Hvala.
-
Dinkić Mlađan i Stefanović Borislav · 4 govora naizmenično · 29. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Zaista ni meni nije jasno zašto vi želite da stvorite tu veštačku krizu. Već sam trideset puta rekao ovde da je budžet metodološki urađen na potpuno isti način kao što je radila vaša stranka kada je vodila Vladu i Ministarstvo finansija u poslednje četiri godine, odnosno pet godina ako računamo i mandat ministra finansija Cvetkovića u dva mandata. Prvi je Božidar Đelić, kada je bio ministar finansija u Vladi Zorana Đinđića, to uveo, 2003. godine. Metodologija obračuna i stavki za budžet Vojvodine, kad se pravi budžet Republike, apsolutno se nije promenila ni za jedan centimetar. Postoje prihodi koji se prenose Pokrajini od poreza na dobit, od poreza na plate, pri čemu sada 43% od poreza na dobit koji se zaradi u Vojvodini ostaje u Vojvodini; gotovo kompletan prihod od poreza na zarade, ako uključimo i prihode lokalnih samouprava, ostaje u Vojvodini. To su sredstva koja su i ranije bila planirana budžetima, a i sada. Nije se ništa promenilo. Postoji deo koji je namenjen transferima za osnovno, srednje i više obrazovanje. Pet godina vaša stranka na taj način planira budžet, tada niste ni reč rekli. Smatram da vi možete u roku od tri meseca da promenite mišljenje, to je vaše pravo, ali objasnite zašto hoćete sada na osnovu toga da pravite neke veštačke krize, kao da se nešto dogodilo. Zašto bi bilo privremeno finansiranje ako je budžet Pokrajine sada petnaest milijardi dinara veći nego što je vaša vlada prošle godine odobrila? Samo ako hoćete veštačku krizu. Privremeno finansiranje ide kada nemate većinu da osnujete budžet Pokrajine. Ne znam da li na to mislite, da nemate većinu u Pokrajini? Sa aspekta finansija i onoga što je delokrug Ministarstva finansija, apsolutno, petnaest milijardi dinara više je nova vlada opredelila za Vojvodinu nego što je to činila vaša vlada. Možda je to neki način ophođenja ako ste nešto radili lošije, da sada hoćete krizom da ... Još jedna bitna stvar, Zakon o budžetskom sistemu je promenjen u septembru, ali nikada sopstveni prihodi nisu bili osnov za utvrđivanje osnovice za transfer Vojvodini. Ni u prethodnom zakonu o budžetskom sistemu, koji su donele vaše kolege, niti sada, nikada. A sada je osnovica za transfer čak i veća.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima Borislav Stefanović, replika.
Možda jeste budžet metodološki rađen na drugi način pre Ustava Srbije, novog Ustava iz 2006. godine koji ste spomenuli, tu bih možda i mogao da se složim sa vama, ali, gospodine Dinkiću, bez obzira na svu vašu veštinu i finansijsku magiju koju pokušavate da prodate građanima Srbije, brojevi su tu prilično jasni. Kada kažete da je Vojvodina dobila više ne znam da li slušate kolegu Radomana, koji sedi sa vaše desne strane i da li slušate ono što vam poručuje pokrajinska administracija, nebitno ko je na vlasti. Meni se čini da imamo jedan hroničan problem da ne slušamo jedni druge. Oni vam kažu – nije tačno, gospodine Dinkiću, to što kažete. Vi imate transfere koji su direktno napravljeni, vi ste na osnovu toga „pumpali“ brojeve. A vi kažete – ne, mi smo mnogo više uložili nego što ste vi to radili. Hoćete da vam kažem još jednu stvar? Šta smo mi radili kao Vlada, građani su rekli na izborima. I tu priču možete još neko vreme, vidim da vam je to stalno namera – to je sve zbog vaše vlade, vaša vlada je ovo, vaša vlada je ono. Ma, naša vlada je bila odlična u mnogo stvari, ali je ona kažnjena za loše poteze. Nema više potrebe da o tome pričamo, mi smo opozicija. Što se tiče većine, kriza nastaje zbog toga što vam pokrajinska administracija uporno poručuje – ne mogu da se sprovedu stvari na osnovu ovako strukturiranog budžeta. Nije stvar većine u Pokrajinskoj skupštini. Većina u Pokrajinskoj skupštini je najstabilnija u ovoj državi. Ona je takva da vi možete o tome da sanjate. Mislim, žao mi je što možete o cenzusu da sanjate u Vojvodini. Ali, problem je u tome što će posle ovakvog poteza i taj cenzus biti misaona imenica za vas, gospodine Dinkiću.
Predsedavajući
Hvala. Ministar Dinkić. Izvolite.
Ja vam jasno odgovaram, ako je mogla pet godina Pokrajinska skupština da lagodno usvaja pokrajinski budžet na osnovu iste strukture republičkog budžeta, koji bi bio razlog da to sada bude izuzetak? Posebno imajući u vidu da je prošle godine usvojen Zakon o budžetu koji je predviđao za Vojvodinu 57,7 milijardi, a sada predviđa 70,5 milijardi. Ako to nije tačno, vi me demantujte. Druga stvar, razumem vašu potrebu da pravite veštačku političku krizu kroz ovo, jer metodološki nemate nijedan razlog da ono što ste radili pet godina sada predstavljate kao problem, ako ste pet godina to vi radili. Ako hoćete veštačku političku krizu, kažite jasnim imenom – ne znamo šta da kažemo drugo pa ćemo ono što smo mi radili pet godina, sada, na osnovu toga što smo mi radili, ove godine da podnesemo tužbu Ustavnom sudu. I vi još to podržite kao predstavnik te stranke. Mislim, to je sve legitimno, ali to je čista politika, to nema veze ni sa budžetom ni sa finansijama.
Predsedavajući
Hvala. Replika gospodina Stefanovića.
Dakle, ne pravimo mi veštački krizu. Nemamo mi mogućnost da pravimo bilo kakvu krizu, mi smo opozicija u Republičkoj skupštini. Imamo Vladu, za koju kažete da je stabilna, imamo Vladu, koja nažalost ne može nijedno predizborno obećanje da izvrši. Nemojte sada nas gađati da smo mi, ovakvi kakvim nas predstavljate, nesposobni, jadni i mali, u stanju da pravimo političke krize. Političku krizu pravi onaj ko drži ključ od kase i ko je odlučio da to više ne gleda na jedan način, nego na drugi način. Šta je bilo u poslednjih šest godina? Šta je bilo u poslednje tri godine? Predstavnik koji sedi desno od vas vam je objasnio i rekao sve što je imao o tome. Jednostavno, sada je takva situacija. Ovo nije samo političko, ovo je ustavno pitanje. Zašto se onda, kada neko nema drugog načina osim da vam objasni, pokrajinska administracija u potpunosti obesmišljava? Da ste vi sada napravili regione u Srbiji kako ste obećali, pa da razumem, pa da kažete – ovi u Zaječaru, jugoistočnoj Srbiji su uspešniji, oni znaju to dobro da rade. Ali, niste ni to uradili. Niko od vas nema pravo da stavlja znak pitanja iznad Ustavom ustrojenog načina funkcionisanja ovih ljudi. To je, nažalost, politika, to je kriza, gospodine Dinkiću, vi stavljate znak pitanja iznad njih zato što nisu iz vaše stranke. Toga se plašim, i ne bih voleo da je to tako, ali niste nas ubedili, ili niste ubedili pokrajinsku administraciju da je to tako. Vrlo jednostavna stvar, najlakše je sada govoriti – zašto vi to niste ranije uradili? Puno toga, ponavljam, nismo uradili i izvinjavamo se građanima Srbije. Puno toga nismo uradili. Možda je trebalo vas ranije da izbacimo iz Vlade, ali nismo uradili. Izvinjavamo se građanima zbog toga, ali to ne rešava ovaj problem, on nastaje sada. Ako imamo privremeno finansiranje, to nije volja i izazivanje krize od strane ove stranke ispred koje stojim danas ovde.
-
Dinkić Mlađan i Đurić Bojan · 6 govora naizmenično · 29. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Suštinski, Vlada je prihvatila vaš amandman kroz amandman Vlade, o čemu sam malopre govorio, pri čemu je iznos u vašem amandmanu bio 600.000.000 dolara za „Kostolac“, a tačna cifra je 608.260.000 dolara, pa je zbog te preciznosti ostao amandman Vlade, ali to je suštinski to što ste vi predložili. Ponavljam, ukupne garancije za kinesku Eksport-import banku će biti preko milijardu i osamsto miliona dolara, uključujući i projekte, auto-puteve i naredne faze za TE „Kostolac“.
Predsedavajući
Reč ima Bojan Đurić.
Javljam se preciznosti radi. Ovde je reč o kineskom kreditu, ali molim vas još jednom da razjasnimo pitanje ruskog kredita. Juče smo dobili informaciju da je kredit odobren i molim vas da nam kažete šta je namena tog kredita, koji su tačno uslovi, koje kamate, koji grejs, za šta će se koristiti, kakav je odnos najave tog kredita i sličnih najava koje smo imali u prethodnim godinama. Mislim da bez tih stvari teško možemo da vodimo i ovu raspravu i raspravu generalno u javnosti o uslovima zaduživanja i kreditima.
Da razjasnimo i te stvari. Vlada Ruske Federacije je pre nešto više od dve godine odobrila kredit budžetu Republike Srbije u iznosu od dvesta miliona dolara, pod uslovima: dve godine period počeka i deset godina period otplate, kamatna stopa je bila promenljiva, utvrđena na nivou 2,95% plus šestomesečni libor, koji je u trenutku odobravanja iznosio 0,7%. S druge strane, tada je najavljen kredit za železnicu, ali on nije bio ispregovaran sve dok nova vlada nije stupila na dužnost. Kredit za železnicu je konačno ispregovaran i usvojen na našoj vladi pre nekih par nedelja, a ruska vlada ga je usvojila na svojoj sednici u petak. Taj kredit je ugovoren na osamsto miliona dolara, sa kamatnom stopom, fiksnom, od 4,1% (napominjem, fiksnom, jer je razlika između fiksne i promenljive kamatne stope), grejs-period odnosno period počeka je četiri godine, a rok otplate dodatnih 14 godina. Drugim rečima, ovaj kredit u potpunosti dospeva za naplatu 2031. godine. U poređenju sa ovim kreditom za budžet, prvo, dve su različite namene – jedan je investicioni, drugi je bio za budžet; kod jednog je bila promenljiva kamata i kraći rok otplate, a kod drugog je fiksna kamata, koja obezbeđuje da sigurno znamo koliko će nas to koštati u narednih osamnaest godina koliko traje otplata (četiri grejsa i četrnaest otplata). Zbog toga je kamata 4,1% fiksno, što znači da ako bude rastao libor za deset, petnaest godina, to neće uticati na visinu naše otplate. Mi smo zato optirali za fiksnu kamatu, smatrajući da kriza neće trajati osamnaest godina.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima narodni poslanik Bojan Đurić.
Znači, konačno smo razjasnili. Ovde nije reč ni o kakvom novom kreditu Ruske Federacije Srbiji, reč je o kreditu o kome se govori već dve ili tri godine – to je ona tranša od osamsto miliona dolara za železnicu. To je vrlo važno. U javnosti su otvarane još neke teme koje su vezane za navodno veliku sklonost Rusije ili ruske vlade da pomogne Srbiji u uslovima kada njen budžet teško funkcioniše. Pominjalo se i nekih trista miliona pre nekoliko meseci. Razumem da od tog dela aranžmana u međuvremenu nema ništa. Naravno, uz zahvalnost što ste nam rekli nešto preciznije uslove i fiksnu kamatnu stopu, to je i dalje znatno više od kredita o kome smo maločas razgovarali, kada su u pitanju sredstva Svetske banke. Uz sve razlike koje postoje između tih kredita i između institucija koje ih daju, uz činjenicu da tamo kamata nije fiksna, da libor neće biti večito ovako nizak, u ovom trenutku, pod sadašnjim uslovima, recimo da je ova kamata na ruski kredit dvostruko veća, ako dobro računam. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima ministar Mlađan Dinkić.
Radi preciziranja ću reći da naš budžet podrazumeva, osim ovih osamsto miliona dolara za železnicu, i mogućnost direktnog zaduživanja za još dodatnih milijardu dolara za budžet. O tome je postignuta politička saglasnost dva predsednika, predsednika Nikolića i predsednika Putina. O tom drugom zajmu, za likvidnost, nisu otpočeli tehnički pregovori dva ministarstva finansija, ali na političkom nivou je i taj kredit dogovoren. Mi smo ga zbog toga planirali u budžetu za 2013. godinu. O tome je juče govorio Tomislav Nikolić kada je rekao da mu je gospodin Rogozin potvrdio politički dogovor koji je on postigao sa predsednikom Putinom. Očekujemo da u narednom periodu započnemo i tehničke pregovore sa Ministarstvom finansija Ruske Federacije o ovom kreditu, koji je sastavni deo našeg budžeta za 2013. godinu.
Predsedavajući
Reč ima narodni poslanik Bojan Đurić i završavamo sa replikom.
Nadam se da vama nije ponovo dosadno. Da li znate neke bliže elemente? Koliki trošak tog kredita očekujete, s obzirom na to da se mi paralelno zadužujemo i na drugim međunarodnim tržištima? Da li imate informaciju od predsednika Nikolića, ili sa neke druge strane, da li se tokom ovih razgovora na neki način otvorila tema tog problema koji imamo sa iznosom rudne rente? To je vrlo važno pitanje za budžet, to je vrlo važno pitanje za desetak opština u Vojvodini, za čitavu Vojvodinu, nekoliko desetina miliona evra. Ako se već razgovori vode na političkom terenu, na političkim osnovama, a ne samo na ekonomskim, onda mislim da to mora da bude sastavni deo tih pregovora. Ne znam da li ste vi u njih na bilo koji način uključeni, ali možda imate odgovor u ovom trenutku. To je sastavni deo budžeta. To su prihodi budžeta. Jedan deo rudne rente ide i republičkom budžetu, je li tako? To je povezano i sa pitanjem koliko Vojvodina dobija. Ne bih rekao da je Vojvodina oštećena samo time što ne dobija tih svojih ustavnih 7%; oštećena je tako što ne dobija ni deo od rudne rente zbog toga što je centralna vlast, Republika Srbija, gotovo sve političke partije u ovom parlamentu odobrile su onakav energetski sporazum 2008. godine. U tome ima i vaše odgovornosti.
-
Đelić Božidar i Dinkić Mlađan · 5 govora naizmenično · 29. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Želim da kažem da se ovde ponovo pokušava predstaviti jedna cifra na dva načina. Šta konstatujemo? Konstatujemo, što se tiče aranžmana sa železnicom, da tu nema ničeg novog. To je ta prethodna vlada, koja je navodno sve loše radila, pa, evo, veoma rado ste preuzeli ovaj aranžmana koji smo dogovorili. Šta konstatujemo o uslovima? Prvo, investicioni krediti su uvek duži od kredita za budžet. Drugo, svaki put kada imate ovakve aranžmane, a imamo nekoliko iskustava u tome... Uzeo bih kao primer kineski aranžman koji smo imali za most, tu je kamata 3%. Šta konstatujemo? Da ste ovde dobili 4,1%. Koliko znam, 4,1% je skoro 1% više od one kamate koju smo obezbedili od iste Ruske Federacije pre, a pošto je ovo zajam za investicije, kamata bi trebalo da bude značajno manja. Zbog čega, to će građani veoma dobro shvatiti. Zbog toga što kada jedna Kina ili Rusija ili bilo koja druga zemlja nudi tzv. robni kredit, onda očekuje da uposli dobar deo svoje operative i svojih firmi. To je nešto od čega ne treba bežati i to je tako. Zato daju izuzetne finansijske uslove za robne kredite. Da podsetim, imali smo aranžman, kada se govori o energetici, sa Japanom, koji je za odsumporavanje obezbedio jedan kredit koji je mnogo duži, sa kamatom koja ne dostiže ni 1%. Tako da se ovde veoma jasno vidi da od nekog velikog finansijskog uspeha nema ništa. Hvala na preciznosti.
Predsedavajući
Reč ima ministar Dinkić.
Nisam vam govorio ni o kakvim finansijskim uspesima, već o činjenicama. Pod istim uslovima smo ovo dobili kao što ste i vi dobili. Razlika je samo što je ovde promenljiva kamata, a ovde fiksna. Kada prevedete koliko će libor da poraste u narednih petnaest godina, može ovo biti nešto nepovoljnije, ali tu se radi o razlici od nula koma nešto procenata. To nije tema, sem ako nećete neki mak na konac da terate. Ima i druga stvar: svaka država odobrava pod različitim uslovima. Kada govorimo o bilateralnim zajmovima, vi ste zaključili zajam sa Azerbejdžanom, koji je nepovoljniji u finansijskom smislu i od kineskog i od ovog ruskog koji ste sami zaključili. Svaka država ima svoje uslove; prihvatate ili ne prihvatate. Dakle, te razlike su, u magnitudama, jedan procentni poen i pitanje je namene i efikasne upotrebe istih. Smatram da je Srbiji bio potreban i prethodni kineski kredit za most Zemun–Borča, i ovaj novi koji će ići za Koridor 11, za Kostolac, za Pojate–Preljina, za auto-put od Novog Sada preko Rume, Šapca do Loznice, i azerbejdžanski koji je zaključila prethodna vlada, za koji sam rado glasao jer ceo Koridor 11 treba da se obezbedi. Ono čime sam se, kako vi kažete, hvalio jeste zaduživanje na međunarodnom tržištu, gde nema politike, gde ne razgovaraju predsednici nego investitori donose odluke. Tu smo oborili značajno kamatnu stopu, o tome sam pričao. Što se tiče međudržavnih aranžmana, to je stvar politike pojedine zemlje. Sva ova tri kredita su dobra za Srbiju i mislim da nema razloga pričati da li je ovaj povoljniji za nula koma nešto posto ili manje povoljan. Bitno je da se ti krediti efikasno realizuju. Problem je mnogo veći zato što se o tom aranžmanu za železnicu pregovaralo jako dugo. Lepo je neko pitao – pa gde su ti krediti za železnicu, naše pruge su nikakve, kada ćemo to da vidimo u praksi? Naša vlada, nova vlada mora da uradi sve da taj kredit zaživi u praksi. Inače, ove cifre i priče jesu dobre za neke akademske diskusije. Građani to treba da osete u praksi kroz bolju železnicu, kroz auto-puteve, kroz razvoj.
Predsedavajući
Reč ima narodni poslanik Božidar Đelić.
Podržavam taj pristup da kažemo istinu, a istina, kada govorimo o evroobveznicama, jeste – kada je prvi put prethodna vlada plasirala milijardu dolara, ona je to plasirala pod uslovima koji su bili isti i nešto povoljniji od susedne Mađarske i Hrvatske. Činjenica jeste da se hvalite sada time što ste izdali iz istog programa koji je ugovorila Vlada, to treba da se kaže, jer niste pravili nikakav novi prospekt, tranše, ne na deset, nego na devet i na pet godina. Prvi student bilo kog ekonomskog fakulteta u Srbiji zna da se na kraći kredit plaća niža kamata. Drugi element, ne možete se hvaliti (ili vi vodite svetske finansije u globalu) time da je premija rizika pala svuda u svetu, pa u poslednjih šest meseci jedna Mađarska plaća 2% manje nego što je plaćala pre šest meseci, isto tako i za Hrvatsku, a za Srbiju je palo, ali mnogo manje. Danas se Srbija na tržištu skuplje zadužuje od Mađarske i Hrvatske, i to je činjenica; to je grafikon koji sam prikazao pre neki dan i koji ćemo staviti na sajt Demokratske stranke tako da svi vide. Nemojte se hvaliti time zato što to može veoma lako da se preokrene u nedeljama koje dolaze i da premija rizika za sve zemlje našeg tipa ponovo počne da raste. Kao što ne zaslužujete da se hvalite ovim, neću vas kritikovati kada nešto što nije pod vašom kontrolom postane nepovoljnije. Kada govorimo o političkim aranžmanima, konstatujemo da ste po nečemu što se uglavnom skuplje plaća, a to je podrška za budžet, prošli lošije nego mi, ugovarajući jedan posao gde Ruska Federacija ima i direktni interes, u železnici. Toliko o tome. Nadam se da smo time završili ovo prepucavanje. Videćemo kakve će biti performanse. Na kraju ću se složiti sa vama, važno je da se aranžmani sprovode i da građani imaju koristi od toga, ali hajde da ne predstavljamo neke uspehe i neke preokrete i nove svetonazore tamo gde ih nema. Hvala.
Predsedavajući
I ja se nadam da smo završili. Izvolite, gospodine Dinkiću.
Pomoći ću vam da na sajtu dobijete podatke, pa istaknite i na vašem, kao što smo mi istakli na sajtu Ministarstva finansija. Činjenica je da je takozvani prinos na srpske evroobveznice, desetogodišnje, trenutno 5,6%, a da je bio 7,5% pre godinu dana. Nebitno ko je emitovao za ovu priliku, cifra je cifra, mnogo je niža. Ne možete sve to pripisati sada povoljnijim uslovima na ovom tržištu, jer nisu se napravili toliko povoljniji da se baš za dva procentna poena napravi ta razlika. Isto tako, niste u pravu za Hrvatsku. Hrvatska jeste, za razliku od Mađarske koju pominjete, izlazila ove godine na tržište evroobveznica. Izašli su 19. aprila ove godine. Emitovali su milijardu i po dolara na pet godina sa prinosom od 6,47% i kamatnom stopom od 6,25%. Prinos na srpsku obveznicu par meseci kasnije iznosio je 5,45%, a kamata 5,25%, dakle, 1% niže od Hrvatske. Ako je to povoljnije... Ne znam zašto toliko držite leđa Hrvatskoj? Mnogo su gore prošli na tržištu evroobveznica, nego naša vlada. Valjda bi trebalo da podržite Vladu, bez obzira na to što niste u njoj, ako smo napravili uspeh makar u odnosu na Hrvate i makar u odnosu na Rumune, jer smo bolje prošli od njih. Nema razloga da iz stranačkih razloga sada govorite neke neistinite činjenice. Dakle, Hrvati su gore prošli od nas, i to su čak za jedan procentni poen lošije uspeli da prodaju svoje evroobveznice. (Božidar Đelić, s mesta: Replika.)
Predsedavajući
Gospodine Đeliću, daću vam reč još ovog puta, ali mislim da nema potrebe da se više međusobno ubeđujemo. Vreme će pokazati ko je u pravu. Izvolite.
Nemate pravo da se mešate u takve stvari, predsedavajući, ali u redu. Naravno da je Hrvatska imala bolje uslove, zato što su na proleće bili uslovi za sve. Ne možete tako malo da prikazujete istinu – ili celu ili ništa. Činjenica je da je od ovog proleća pa do danas, iz mnogobrojnih razloga, apetit investitora za tržišta poput našeg, hrvatskog, mađarskog i drugih, porastao. Zbog toga, ono što je bitno danas, to je komparativna situacija jedne ili druge zemlje. Mi smo se zaduživali pod istim uslovima kao i Hrvati. Danas, kada bi Srbija i Hrvatska istog dana izašle na tržište – to pokazuje ne ono što se dešavalo pre koji mesec, nego se svakog dana to gleda – danas je premija rizika za Srbiju skoro 1-1,5% veća nego za Hrvatsku ili Mađarsku. To je ono što je istina. Zbog toga nemojte ono što je tržište, koje se menja u datom momentu, da prikazujete kao ključnu vrlinu ovog budžeta, jer to može izuzetno brzo da se promeni. Gledaćemo stvari u kontinuitetu. Hvala vam puno.
-
Vučić Aleksandar i Batić Olgica · 4 govora naizmenično · 29. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinuCela razmena, od reči do reči
Svojevremeno sam, razgovarajući s vašim ocem i s Velimirom Ilićem, koji su imali određena saznanja oko tzv. kiparske afere, stekao određena saznanja, određeni uvid, ali nedovoljan da bih mogao na ozbiljniji način u ovom trenutku to da komentarišem, ali hoću da vam kažem jednu stvar, što su svi oni mogli da primete u tom periodu, mislim čak i gospodin Dinkić. Kipar je nama možda najbliža zemlja u EU, možda nam je jedan od najvećih prijatelja, ali kada tražimo međunarodnopravnu pomoć, mi imamo najozbiljniji problem upravo sa kiparskim bankama. Dakle, šta god da tražite, ko je prebacio novac Šarićevim kompanijama, ne možemo da dobijemo odatle odgovor. Mi se onda snalazimo i tražimo to od drugih službi u svetu, koje imaju drugačije odnose i drugačiju mogućnost i veća tehnološka znanja i moć da bi nam po tom pitanju pomogli. Ne postoji bilo kakav razlog da se u predmet na ozbiljan način ne uđe. Samo želim da sa svoje strane izrazim neku vrstu lične skepse, jer vidim koliko se mučimo oko nečega što bi trebalo da bude najjednostavnije, a da vam ne govorim da, kao što znate, iza svake od tih firmi koja prebacuje milionske iznose s računa na račun nigde nećete videti pravog vlasnika računa i sve su advokati i advokatske firme. I to su uglavnom uzete najbolje advokatske firme, jer ti ljudi perfektno poznaju zakon, znaju kako to da provuku kroz i u skladu sa pravnim normama, a da se, u stvari, sve vreme rade, ne uvek, naravno, ali neretko i poslovi koji nisu moralni ili koji bi u mnogim zemljama bili okarakterisani kao protivpravni. Hvala vam najlepše.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima narodna poslanica Olgica Batić. Izvolite.
Zahvaljujem gospodinu Vučiću na odgovoru, koji donekle predstavlja mogu reći i deo dokaznog materijala te iste krivične prijave pred Tužilaštvom za organizovani kriminal. S druge strane, pošto ću postaviti još jedno pitanje, moram pre svega da naglasim da je DHSS od momenta svog postojanja uvek bila zagovornik borbe protiv kriminala i korupcije, tako da ćemo i ovako najavljenu borbu, sa kojom se već otpočelo, uvek rado podržati. Moje sledeće pitanje takođe je upućeno gospodinu Aleksandru Vučiću – kada će se ispitati druga pljačka veka, zvana "Nacionalna štedionica", o čijim kriminalnim aktivnostima je javnosti takođe predočavala DHSS, o čijim kriminalnim aktivnostima je predočavao pokojni dr Vladan Batić i koji je zbog iznošenja istine o svim kriminalnim aktivnostima "Nacionalne štedionice" bio pritvoren, odveden prisilno u Centralni zatvor, bez donošenja i bez uručivanja rešenja o zadržavanju, iz koje je prethodno izveden Mališa Jeftović, onaj čuveni ubica trogodišnjeg deteta, i u tu istu ćeliju stavljen Vladan Batić da bi se dodatno ponizio, koji je kasnije, takođe neću navesti da je zbog neosnovanog lišenja slobode na ime naknade nematerijalne štete dobio toliko mizernu sumu da je neću ni izgovoriti? Takođe me interesuje, budući da je gospodin Vučić to najavio, kada će se pokrenuti ispitivanje svega onoga što je činjeno oko "Nacionalne štedionice".
Predsedavajući
Hvala. Izvolite, gospodine Vučiću.
"Nacionalna štedionica" je jedan od onih predmeta o kojima sam govorio. To je sve što mogu da vam kažem. Nema više detalja o kojima bih mogao da govorim. To je sve. Želim da vam kažem, pošto je to verovatno usmereno na priču – aha, tu je ovaj ili onaj krivac, pa zato neću ići do kraja, želim da vam kažem da su članovi Vlade za koje bi neko pomislio da bi želeli da se zaštite insistirali na tome da se sve sprovede do kraja da bi sve bilo potpuno jasno i transparentno za svakoga u našoj državi. Hvala najlepše.
Predsedavajući
Hvala. Izvolite, gospođo Batić.
Zahvaljujem gospodinu Vučiću na odgovoru. Znamo ko su ti članovi Vlade koji su tražili da se ispita "Nacionalna štedionica". Neću govoriti o prvostepenoj presudi koja je izrečena Haradinaju, ali budući da sam čula, a čini mi se da sam sasvim dobro zapamtila da je gospodin Vučić rekao da će predstavljati našu zemlju i da će reći svoj stav o Haškom tribunalu, ne bi bilo zgoreg da u ime demohrišćana podsetim, i tom prilikom možete to i vi da upotrebite, da je Vladan Batić bio jedini ministar pravde koji je preko 40.000 stranica materijalnog dokaza Haškom tribunalu odneo i predao upravo protiv Ramuša Haradinaja i čelnika OVK. Možete to da pitate, kao što možete da pitate i za 30.000 stranica dokaznog materijala koje je isto Vladan Batić odneo protiv Tačija. Hvala.
-
Dinkić Mlađan i Mojović Gorica · 4 govora naizmenično · 26. novembar 2012. · STENO BELEŠKE Osma sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Zajednički pretres o 20 tačaka dnevnog redaCela razmena, od reči do reči
Radi metodološke preciznosti, samo da vam kažem da su prošle godine u budžet Ministarstva kulture za 2012. godinu bile uključene i digitalne agende i telekomunikacije. One su davale nominalno veći iznos, ali to nije bilo namenjeno za kulturu. Jedan deo tog budžeta je bio namenjen za telekomunikacije, odnosno digitalnu agendu. Sada je budžet Ministarstva kulture na istom nivou kao što je bio u prethodnoj godini. Naravno da bi bilo dobro da ga povećamo, ali kao što su svi budžeti restriktivno planirani, tako je i ovaj budžet planiran. Dakle, postoji metodološka razlika u planu budžeta Ministarstva kulture za 2013. godinu u odnosu na 2012. godinu, s obzirom na to da ministarstvo telekomunikacija i digitalne agende više nije u Ministarstvu kulture, nego je sada u ministarstvu za ekonomske odnose i inostranstvo.
Predsedavajući
Hvala. Gospođa Mojović, pravo na repliku. Izvolite.
Računajući na to da će biti neko opravdanje, ponela sam „Službeni glasnik" u kome je objavljen rebalans budžeta. Od šest milijardi... Nisu vam dobro, ministre, rekli. Od 6.955.000.000, za digitalnu agendu u 2012. godini je bilo predviđeno 12.860.000.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima narodni poslanik Balša Božović. Samo da vas podsetim, vašoj poslaničkoj grupi je ostao minut. Da li želite reč? (Ne.) Ministar Dinkić se javio za reč. Izvolite.
Da budemo potpuno precizni, za komunikacije je bilo predviđeno osamsto miliona, koje ste vi ispustili, preko digitalne agende. Dakle, digitalna agenda je iznos koji ste rekli, plus za komunikacije 811.824.909 dinara. To ste ispustili. Budžet kulture je isti ove i prošle godine.
Predsedavajući
Izvolite, gospođo Mojović. Replika.
Pretpostavljam da ćete vi svaki put kada vam ukažem na to da niste tačno rekli odgovoriti. Odgovorili ste mi – bilo je za digitalnu agendu. Onda vam kažem – za digitalnu agendu je bilo dvanaest miliona. Ako tako nastavimo, naći ćete uvek razlog da smanjujete i dalje budžet za kulturu. Ali, ne možete poreći činjenicu da je 6.023.000.000 u planu budžeta za 2013. godinu, kada se opet izuzme deo sredstva za informisanje, 0,58%. To je istorijski minimum i to ne možete poreći. Hvala.
-
Bogdanović Goran i Tabaković Jorgovanka · 4 govora naizmenično · 26. jul 2012. · STENO BELEŠKE Treće vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o ministarstvimaCela razmena, od reči do reči
Hvala gospodine predsedniče. Poštovani narodni poslanici, kao što je poznato Ministarstvo za KiM je bitisalo pet godina i bez obzira na mnoge manjkavosti i na mnoge probleme sa kojima se suočavalo, nažalost, ova vlada je donela odluku da takvo ministarstvo više ne postoji u Vladi Republike Srbije. Imajući u vidu činjenicu da postoji ogromna percepcija u javnosti i ovde u Srbiji i na samom KiM, da se što-šta dole dešava mimo znanja državnih organa, mislim da ovo ministarstvo koje je dalo svoj doprinos u prethodnih pet godina treba da nastavi sa tim aktivnosti i da ide u pravcu rešavanja problema. Pogotovo sada u ovoj situacija kada nas čekaju veliki izazovi, veliki problemi. Pogotovo sada kada očekujemo nastavak dijaloga i implementaciju postignutih dogovora iz Brisela. Poznat je stav, i moj, i DS da je Ministarstvo za KiM trebalo da bude jedna kapa za sve institucije koje postoje, koje deluju, na prostoru KiM da bi se na taj način objedinilo delovanje i jačanje srpski institucija na samom KiM. Iz tog razloga sam podneo amandman da se u tački 18) dodaje, na osnovu člana 2, Ministarstvo za KiM. Moram, takođe, da vam kažem, moglo se čuti ovih dana, kada smo govorili zbog čega je ugašeno ministarstvo, da će kancelarija koja je u najavi imati iste nadležnosti, iste kompetencije. Onda se postavlja pitanje – zbog čega i ovih 17 ministarstava nisu kancelarije. Da bi bile veće uštede, kako vi kažete. Podneo sam još jedan amandman, o kojem ću kasnije govoriti, o statusu radnika u samom ministarstvu. Poznato je da ti ljudi, za razliku od drugih ministarstava koja se gase, su ostali bez svojih radnih mesta, da im sutra prestaje radni odnos, da su ostali na milost i nemilost budućoj vlasti i da ponovo partijski kadrovi mogu da se zapošljavaju u ministarstvu. Želim da iskoristim priliku da apelujem na poslanike vladajuće koalicije ipak izglasamo, pored svih ušteda, da Ministarstvo za KiM ostane, ali da to ministarstvo istinski bude kapa svim institucijama na prostoru KiM. Iz tog razloga pozivam poslanike da glasaju za ovaj amandman. Hvala.
Predsedavajući
Reč ima dr Jorgovanka Tabaković. Izvolite.
Želim samo da obavestim javnost da ne samo zaposleni u Ministarstvu za KiM, nego svi zaposleni u bilo kom organizacionom delu Vlade Republike Srbije i ministarstva, ovim zakonom ne ostaju ni bez posla, niti na nečiju nemilost ili milost, već se u skladu sa zakonom preuzimaju u organizacione delove Vlade, koja će biti, nadam se, danas izglasana, na poslovima koje su i do sada radili u nekoj drugačijom preraspodeli delova državne uprave. Nije tačno da im radni odnos, ni za jedan trenutak, prestaje. Želim da obavestim sve da smo rezervisali odluku o objavljivanju ovih današnjih odluka, kada budu bile usvojene i izglasane, i da se nova rešenja ljudima izdaju sa takvim rokovima i datumima da apsolutno nemaju nikakvu brigu za egzistenciju, jer zakone donosimo zbog ljudi. Vlada postoji zbog građana Srbije i taman posla da nismo vodili računa o tome. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Reč ima Goran Bogdanović, replika.
Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, gospođo Tabaković, potpuno razumem to što ste rekli, ali to nigde ne piše u zakonu. Zbog čega su sva ministarstva koja se gase preuzeta od nekih drugih ministarstava, a samo je Ministarstvo za KiM, tj. radnici u Ministarstvu za KiM su ostali neraspoređeni. Potpuno razumem i verujem da će tako biti, ali prosto nigde ovde to ne piše. Hvala.
Predsedavajući
Hvala. Dr Jorgovanka Tabaković, kao predsednik predlagača. Izvolite.
Za sve one koji ostaju u organizacionom obliku ministarstvo, to je pojedinačno navedeno. Za one delatnosti koje će se obavljati u kancelarijama, oni su rešeni grupno. Nemojte da stvaramo uopšte dilemu kod ljudi. Vi govorite o tome da li će ministarstvo imati isti broj sekretara, funkcionera, ili ne znam, rukovodećih ljudi, a mi govorimo o tome da će svaki zaposleni u ministarstvu nastaviti da radi u organizacionom delu, kako to ovaj zakon predviđa i da ni na koji način nisu dovedeni u podređeni položaj radnici koji su zaposleni u ovom ministarstvu. Uostalom, dobićete preciznu formulaciju, samo dok ovde usaglasimo tekst koji su amandmani od podnetih usvojeni. Lično ću vam je saopštiti, da ne stvaramo zabunu kod građana. Hvala.
-
Đurić Bojan i Tabaković Jorgovanka · 4 govora naizmenično · · STENO BELEŠKE Treće vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2012. godini 1. dan
Na dnevnom redu: Zakon o ministarstvimaCela razmena, od reči do reči
Slušao sam vas pažljivo, možda čak pažljivije nego u vašem prvom obraćanju. Nisam shvatio čemu ova aluzija ili prepričavanje tekstova o tome kako predsednika do sada nije imao ko da kontroliše. Razumem ako je ambicija da mi time objasnite da je ovo način da predsednik Republike ima kontrolu i da taj kontrolor bude Aleksandar Vučić. Onda to tako recite. To je legitimna stvar i to je pitanje odnosa u vašoj političkoj stranci do onog trenutka dok se i tu ne prekrši Ustav. Moram da vam kažem da je gospodin Nikolić regularno izabrani predsednik na ovim izborima i on, u tom smislu, ima pravo da računa na određenu vrstu zaštite, pa i slobode da bude oslobođen te vrste kontrole ili pritiska. U jednom delu ste govorili, to je skoro zaličilo na bespartijski pluralizam, gde svi jedni drugima pomažemo. Predlažem vam da vi prvo pomognete i ohrabrite gospodina Šoškića, ako mislite da ne radi dobro, da bolje radi svoj posao. Nisam ja izmislio to da vi stvarate atmosferu u kojoj će biti seče. Pre početka svog mandata vi stvarate u Srbiji atmosferu da ćete smeniti guvernera Narodne banke, u vrlo nejasnom postupku i na vrlo nejasan način. Šta onda da misle ovi službenici na položaju i oni službenici ispod njih. Kakva sudbina njih očekuje kad guverner Šoškić u jednom trenutku zaista, sasvim realno, može da oseti neku vrstu straha da ćete pokušati da ga smenite. Ne govorim uopšte o vama lično, uopšte ne ulazim u to ko bi bio bolji guverner, ali da vi u javnom životu imate javne pozive, najpre pretnje, pa pozive da neko podnese ostavku i onda očekujete da javnost bude mirna i mene optužujete da ja plašim ljude. Neće ljudi biti uplašeni. Ne plaše se ljudi toga da će neko biti posečen iz državne uprave. Ljudi se tome raduju, zbog toga što ste svi zajedno stvorili takvu atmosferu, da je najveća sramota u ovoj zemlji raditi pošteno i kvalitetno za državu. Tu atmosferu anarhizma ste stvorili. Tako je izgledala predizborna kampanja gotovo svih stranaka. (Predsedenik: Vreme.) Završavam. Hvala.
Predsedavajući
Reč ima predstavnik predlagača, dr Jorgovanka Tabaković.
Zadržaću za sebe ocenu, samo ću još jednom da vas pitam. Da li zaista niste razumeli šta znači naslov teksta – predsednika nema ko da kontroliše u trenutku kada je izabran gospodin Nikolić, a nije promenjen nijedan zakon koji se tiče tajne službe, čuvanja podataka, načina na koji funkcioniše Nacionalni savet za bezbednost. Hajde da ja objasnim, pošto to gospodin nije razumeo. Znači, zakonska regulativa koja tretira tu oblast kao zatečena, kao nepromenjena, doneta u prethodnom periodu, govori o tome da neko misli da predsednika nema ko da kontroliše. Sve ostalo što ste govorili je u domenu pošalice, možda duhovite strane, vicevi, gde se već to objavljuje, ja nemam vremena to da čitam. Gospodinu Šoškiću sam vrlo otvoreno davala podršku za nešto što se zove izbegavanje evroizacije, gospodin Đelić je svedok, nešto što znači dinarizacija, da Srbija nema dovoljno deviza da može da vraća kredite u evrima i da vraća kamate u evrima i sve ostalo, ako nema izvoza i zarađuje u dinarima i da njene mere i instrumenti monetarne politike nisu vidljive jer se odnose na dinare, a mi imamo državu sa evroizacijom. Svaku dobru meru svakog, i vas i bilo kog državnog službenika, ću vrlo javno i konkretno i decidno podržati. Znate šta je razlog za ovu moju sreću da to mogu da kažem? Što sam pripadnik stranke u kojoj mogu da kažem otvoreno svoje mišljenje, jer se moja stručnost i pravo da to kažem ne dovodi u pitanje iz političkih razloga. Međutim, nemojte plašiti narod da će biti otpuštanja. Službenici na položaju, ako ne budu radili kako valja, moći će da potpadnu, rekla sam vam sistem kojim se to ocenjuje, ali za višak državnih službenika na svim nivoima će postojati kancelarije za brzi odgovor koje će one službenike, koji ne rade ili nemaju pravi posao, konačno dobiti posao da sve ono što je obaveza, da se evidentira javna svojina, da se skrate procedure u dovođenju investitora koji će tu na šalteru završavati svoje poslove, a ne negde iza nekih zatvorenih vrata i mi obećavamo da će građani Srbije imati posla i da će plate koje primaju zaista i zarađivati. Nemojte na taj način da razgovarate o zakonu koji ovde predlažemo, bez obzira na to koliko se razlikujemo politički.
Predsedavajući
Gospodin Đurić, pravo na repliku.
Naravno, potpuno legitimno je da se razlikujemo politički. (Predsednik: Izvinite, gospodine Đuriću, samo bih zamolio sve narodne poslanike, da ne bismo ulazili u situaciju da se bavimo replikama, da se bave temom dnevnog reda i da se obraćaju celokupnoj Narodnoj skupštini. Hvala.) Samo mi vratite vreme, molim vas. Naravno, legitimno je da se razlikujemo, gospođo Tabaković, u političkom smislu i na svaki drugi način. Ako mogu da sumiram ovaj deo rasprave. Kažete da neće biti smenjivan guverner Šoškić. Da li je to obećanje vaše vladajuće koalicije? Ako hoćete da smenjujete guvernera Šoškića, to nije problem. Samo sprovedite zakonitu proceduru koja postoji. Samo kažem da se guverner i bilo ko drugi ne smenjuje preko novina. Druga stvar koju ste rekli zapravo znači da će u Srbiji biti više državnih službenika kada vi sprovedete ovaj zakon, pošto će na mesta ovih koji ne valjaju doći novi koji će biti savršeni, a ovi koje pomerate, oni odlaze u kancelarije za brze odgovore, što je neverovatno ad hok rešenje, koje ne znam kako mislite da uvedete u pravni poredak Srbije, i onda će ti visoko motivisani ljudi, koje ste prethodno sklonili sa ovih položaja, pomagati građanima i investitorima da na najbrži mogući način reše probleme. Dakle, ljude koji nisu u stanju da izvrše svoje redovne obaveze na valjan način, kako kažete, vi ćete im dati jednu vrstu super moći, pošto kancelarija za brze odgovore podrazumeva odlučivanje na mnogo brži način i sa mnogo većim ovlašćenjima, nego što je čitav sistem državne uprave koji inače, građanin ili bilo ko ko dođe u taj sistem, mora da prođe. Naše razlike su, naravno, legitimne. Jedna od njih je što se vi smatrate, očigledno, pripadnicom stranke. Ja se smatram članom stranke. Mislim da i na tom nivou postoji ozbiljna razlika.
Predsedavajući
Hvala. Gospođa Elvira Kovač je imala povredu Poslovnika. (Elvira Kovač: Replika.) Onda se izvinjavam. Gospođa Tabaković, pa gospođa Kovač.
Gospodine Đuriću, ja sam nekih sedam, osam godina radila u školi sa uzrastom treća i četvrta godina usmerenog obrazovanja i verujte da sam umela sa njima da se lepo razjasnim, ali vaš način zaključivanja, pitanja koja postavljate, garancije koje tražite, teme koje otvarate, prevazilaze moje iskustvo i sposobnosti i ja više neću odgovarati na vaša pitanja ove vrste.
Kako je ovo nastalo
Pronalazi ih pravilo, ne urednik i ne AI model, u beleškama sednica koje smo pročitali. Ne navodimo ko je bio u pravu ni o čemu se „zapravo“ radilo: tu su samo reči govornika. Kako računamo